Kada sam u kampanji za parlamentarne izbore radila intervju s Dragom Prgometom u kojem je najavio da bi Božo Petrov, baš poput slovenskog šefa vlade Mire Cerara, mogao biti premijer, u sebi sam pomislila – tko je tu lud.
Zvijezda izbora
Prgomet ili ja koja s njim o tome ozbiljno razgovaram. U jednom mi je trenutku prošlo kroz glavu da će se sutradan uz kavu čitatelji lijepo nasmijati i meni i njemu i našem “bajanju” o Mostu koji neće ni sa SDP-om ni s HDZ-om, nego će ponuditi svog kandidata za premijera. Izbori su netom prošli, a Prgometova luda ideja postala je stvarnost. I nije prvi put da je Prgomet imao političke ideje, a prije svega politički instinkt, koji se pokazao točnim.
Zajedno s Božom Petrovom zvijezda je parlamentarnih izbora, a prije samo devet mjeseci bio je tek HDZ-ov disident koji je, nezadovoljan politikom vrha te stranke, izišao iz HDZ-a. Nije to Prgometu bila lagana odluka, dugo je vagao, razmišljao i napokon prelomio da napušta svoju stranku. Devet mjeseci poslije sudbina HDZ-a, ali i njegova vodstva na čelu s Tomislavom Karamarkom ovisi i o Prgometu jer vladu će sastavljati ona opcija koja dobije potporu Mosta. Karamarku, ali i glavnom tajniku Milijanu Brkiću to je vjerojatno najveći udarac.
A kako je krenula priča s Prgometom?
Bio je Karamarkov protukandidat na unutarstranačkim izborima 2012. godine. Naposljetku se kandidirao za zamjenika predsjednika HDZ-a, ali s liste Milana Kujundžića i tako neposredno izabran postao Karamarkov zamjenik. Od početka Prgomet nije bio dio tima. Smatrali su ga “zecom iz SDP-ova šešira”, Josipovićevim čovjekom koji se uvijek medijski javi uoči nekih izbora kako bi kritizirao HDZ i umanjio mu šanse.
Prgomet je često i vrlo jasno kritizirao odluke vrha HDZ-a. Smatrao je, primjerice, da Ruža Tomašić nema što tražiti u HDZ-ovoj koaliciji, da se vodstvo stranke previše bavi prošlošću, a premalo budućnošću, da HDZ mora voditi politiku desnog centra, a ne radikalne desnice, a sve to, naravno, nije odgovaralo vrhu stranke. Nije trebalo dugo da Prgomet u HDZ-u bude marginaliziran.
Gledano iz perspektive vrha HDZ-a – Prgomet nije bio timski igrač, gledano iz njegove perspektive – vodstvo nije vodilo dobru politiku. Zamjenik predsjednika tako je bio samo na papiru. Kada se na HDZ-ovim skupovima i manifestacijama pojavljivao umjesto Karamarka i očekivao da će ga on predstavljati kao zamjenik, znalo se dogoditi, žalio se, da šef stranke pošalje nekog sasvim drugog osobnog izaslanika. Na HDZ-ove novinske konferencije koje se održavaju svakodnevno gotovo uopće nije bio pozivan tako da službene stavove uime HDZ-a nije ni imao prilike iznositi. Više je puta zbog osobnih stavova koje je iznosio u javnosti, a koji nisu bili usklađeni sa stavom HDZ-a, bio tema sjednica Predsjedništva.
Mogli ga iskoristiti
Jednom prilikom nije mogao odgovoriti na kritike koje su tamo iznesene na njegov račun pa više na Predsjedništvo nije ni dolazio. S Karamarkom, tvrdio je tada, u tri je godine samo dvaput razgovarao nasamo. Zato mu je bio i poslao pismo u kojem je tražio objašnjenje nekomunikacije pa je mjesecima čekao odgovor. Priča o Prgometu iz Karamarkova kuta vjerojatno bi imala drugačije argumente, no činjenica je da su ga u HDZ-u, baš zbog blažih i liberalnijih stavova, mogli “iskoristiti” za plasiranje onih teza i odluka koje bi Karamarku manje “legle”.
Naprosto je bilo pitanje vremena kada će Prgomet biti izbačen iz HDZ-a ili sam izaći. Kap koja je prelila čašu bio je njegov blog o braniteljskom prosvjedu u Savskoj te intervju u kojem je Karamarka optužio za radikalno desničarenje. Potom je sam otišao iz HDZ-a. Osim Stjepana Mesića i Branimira Glavaša, Prgomet je valjda jedini od najistaknutijih hadezeovaca koji je ostvario značajan uspjeh nakon što je postao disident. Pri vrhu je i po broju osvojenih preferencijalnih glasova.
