Staro Petrovo Selo i mnogobrojna okolna sela nekad su bila razvijen stočarski kraj. Osobito je bilo puno malih obiteljskih farma mliječnih krava čiji su vlasnici mlijeko isporučivali Mljekari Slavija Staro Petrovo Selo, jednoj od najstarijih u ovom djelu Europe.
STARO PETROVO SELO – Kao jednu od rijetkih uspješnih poljoprivrednih priča, Ministarstvo poljoprivrede na internetskoj stranici ruralni razvoj ističe onu o obitelji Matešić iz Starog Petrovog Sela, a mi je u cijelosti prenosimo.
Pedesetjednogodišnji Slaven Matešić iz Starog Petrovog Sela ljubav prema poljoprivredi i mesarskom obrtu naslijedio je od svoga pokojnog djeda, Miroslava Kalibana, koji je u rodnom mjestu držao mesnicu. Obitelj je imala dosta svoje zemlje i oduvijek se bavila ratarstvom i stočarstvom, a Slaven je nakon školovanja za mesara preuzeo mesnicu od djeda.
“Imao sam mesnicu, a uz nju sam uvijek i dalje bio vezan za zemlju i poljoprivredu. To mi je u krvi. Kada je na našem području počela ekspanzija velikih robnih trgovačkih lanaca, a oslabila kupovna moć stanovništva, vidio sam da više ne mogu opstati u radu sa mesnicom. Jednostavno ne možete konkurirati velikoj ponudi uvoznog mesa, često sumnjive kvalitete.”, započeo je Slaven priču o tomu zbog čega je 2007. godine zatvorio mesarski obrt i počeo izlaz tražiti u poljoprivredi.
U obližnjem selu Starci Slaven drži goveda u sustavu “krava-tele”. S tom proizvodnjom krenuo je 2008. godine. Prostor od dva hektra osigurao je električnim pastirom, a poljoprivreda kojom se sada bavi, kaže, odskače od slavonskih klišea.
“Kada sam vidio kuda sve to vodi, da se držanje mesnice više ne isplati, preorijentirao sam se na ovu vrstu jeftinije proizvodnje kvalitetnog mesa i na ekološku proizvodnju ratarskih kultura i hrane za stoku. Od 70 hektara zemlje, koliko obrađujem, na 60 hektara je ekološka proizvodnja. Na ovom prostoru držim 30 krava i njihovu telad, a onda, kada budu teški 150 do 200 kilograma odvajam ih od stada i tovim u objektima kod kuće još 16 do 18 mjeseci. Nešto teladi i kupim i trenutno imam oko 50 tovljenika različitih uzrasta”, kaže Matešić. Najzastupljenija su matična grla francuske pasmine limousine s njima je i bika iste pasmine koji je u slobodnom pripustu, te grla također francuske pasmine charolais (šarole) i nešto njihovih križanaca.
Matešić objašnjava da prostor na kojem trenutno drži krave nije klasičan pašnjak, jer za njega nema dovoljno površina. Morao bi imati hektar pašnjaka po grlu goveda, a za to nema mogućnosti. Zato se odlučio za ovakav način držanja na manjem otvorenom prostoru gdje ih svakodnevno hrani kvalitetnim sijenom i dovozi im vodu. Nakon devet godina koliko se bavi ovim uzgojem vrlo je zadovoljan što se odlučio na sustav “krava-tele” jer je riječ o vrlo otpornim pasminama goveda kojima, kaže, ne smetaju ni jake žege ni oštre zime, ni drugi oskudniji uvjeti, a daju vrlo kvalitetno meso.
“Ja u principu ne znam što je veterinar, krave se same tele, ujutro dođem pobrojim telad koja odmah zna sisati, nema tu patnje oko učenja sisanja kao kod nekih pasmina mliječnih krava. Ta telad se odmah snalazi u prirodi, već za par dana traži kojekakve travčice i onda takvu telad nije kasnije problem odbiti od njihovih majki, ona ne osjeti puno taj prijelaz na tov. Inače, krave su zbog svoje otpornosti vrlo zahvalne za držanje, nema kod njih ni bolesti mastitisa, nema problema sa papcima, u kondiciji su, u pokretu su im svi mišići, same se tele, za razliku od krava koje žive u tzv. hotelskom smještaju, gdje provode najveći dio života”, kaže Matešić.
I što je, ističe, najbitnije ovakav način stočarenja ne traži ogromna ulaganja, skupe objekte i velike dugoročne kredite.
Napominje kako je zastarjela mehanizacija jedan od najvećih problema mnogih manjih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i hrvatske poljoprivrede uopće. Nada se da će financijska pomoć Europske unije kroz mjere Program ruralnog razvoja pomoći u oživljavanju i razvoju poljoprivrede, možda i potaknuti dio mladih da se ozbiljnije posvete poljoprivredi i ostanu na selu.
Na šezdeset hektara ima ekološku proizvodnju žitarica: pšenice, pira, suncokreta, a planira sijati i uljanu repicu. Dio površina koristi za ekološku proizvodnju stočne hrane: crvene djeteline i djeteline sedmakinje kojima hrani stoku.
“U ekološku proizvodnju ratarskih kultura ušao sam svjestan da ću ostvariti niže prinose, jer nema gnojidbe mineralnim gnojivima i zaštite kemijskim sredstvima.” kaže Matešić.
Posjeća kako su Staro Petrovo Selo i mnogobrojna okolna sela na širem novogradiškom području nekad bila razvijen stočarski kraj. Osobito je bilo puno malih obiteljskih farma mliječnih krava čiji su vlasnici mlijeko isporučivali Mljekari Slavija Staro Petrovo Selo, jednoj od najstarijih u ovom djelu Europe. Kada je ta mljekara zapala u probleme i počela propadati, za sobom je, nažalost, u provaliju povukla i i mnoge proizvođače mlijeka toga kraja, a njihove prazne i neiskorištene staje i drugi objekti sada zjape prazni.
