Pet su tjedana prošle godine i jedna i druga strana iznosile argumente u svojim tužbama.
Hrvatska smatra da je Jugoslavija, a zatim i njena pravna sljedbenica Srbija kriva za genocid nad Hrvatima, navodeći slučajeve Vukovara, Škabrnje i još brojnih mjesta gdje su počinjeni ratni zločini nad hrvatskim stanovništvom. Srbija pak smatra Oluju genocidom i smišljenom akcijom za protjerivanje Srba s područja nekadašnje Krajine.
Odluka donesena, nema mogućnosti žalbe
Nakon što je Međunarodni sud pravde utvrdio da nad hrvatskim stanovništvom tijekom rata od 1991. do 1995. nije počinjen genocid, sud je danas utvrdio da ni nad Srbima nije počinjen genocid, štoviše utvrdio je da nije bilo neselektivnog granatiranja gradova tijekom Oluje.
Sud je utvrdio da su se zločini nad Srbima i njihovo zlostavljanje tijekom Oluje dogodili, ali nisu dosegnuli razmjere genocida.
Analizirajući brijunski transkript na kojem je hrvatsko vodstvo 31. srpnja 1995. dogovorilo izvedbu operacije Oluje sud nije utvrdio nikakvu genocidnu namjeru.
U najboljem slučaju moglo bi se zaključiti da je hrvatsko vodstvo uzimalo u obzir da će operacija izazvati bijeg stanovništva i da je bilo zadovoljno takvom posljedicom i da ništa ne bi učinilo da spriječi takvu posljedicu. Čak i da je takav zaključak točan on je daleko od dokazivanja genocidne namjere, kazao je predsjednik suda Peter Tomka.
Sud je, stoga, odbacio i srpsku protutužbu.
