Autor:Jerko Zovak/Sbplus
Dakako, javnosti ostaje tek nagađati na koje od njihovih drugova je Vukas mislio, tvrdeći kako će oni biti “još bolji i jači”, jer sa drugaricama loše stoje. Nama su, pak, o svojim špekulacijama govorili bivši i sadašnji SDP-ovci, rado kiteći jedni druge i epitetima koje ne objavljujemo zbog čuvanja digniteta svakog od njih.
NAKON što se, kaže više požeških novinara, najbolji političar Zlatne doline zadnjih četvrt stoljeća, bivši gradonačelnik i župan te aktualni zastupnik u Hrvatskom saboru, Zdravko Ronko, odrekao SDP-ovaca ‘preko novina’ te s još desetak najbližih suradnika nedavno napustio Partiju, ta je stranka nestala s tamošnje političke scene. Doslovno.
Prvo su požeške drugarice i drugovi, tijekom unutarstranačkih izbora, otvorili pravi pravcati rat za fotelje pod neobjavljenim sloganom: ‘Do istrage vaše ili naše’, a potom je ‘Centralni komitet’ reagirao na jedino moguć način ako je želio sačuvati svoj ugled ma što to bilo – poništio je izborni proces te raspustio cijeli ogranak – jer je kandidatkinja za predsjednicu Županijske organizacije, Tamara Puač, na Titov rođendan, 25. svibnja, Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu podnijela Kaznenu prijavu protiv: Davora Bernardića, predsjednika SDP-a, Nikše Vukasa, glavnog tajnika SDP-a, svih članova Statutarne komisije SDP-a i Mitra Obradovića, jednog od četiri kandidata za predsjednika požeško-slavonskog SDP-a, zbog krivotvorenja dokumenata važnih za regularnost unutarstranačkih izbora.
Prvi operativac na terenu
Mada su godišnji odmori u toku – ili upravo zbog toga – od Glavnog odbora u srpnju imenovani ‘prinudni upravitelj’ raspuštenih SDP-ovaca Požeško-slavonske županije, Nikša Vukas, “u prostorijama stranke u Požegi održao je prvi uvodni sastanak s članicama i članovima u toj županiji”.
Ustvari, bili su to “predsjednici gradskih i općinskih organizacija SDP-a kojima je Vukas “otvoreno govorio o stanju u stranci, o razlozima njihova raspuštanja te poručio kako će im u narednom razdoblju pružiti svu potrebnu podršku u radu, kako bi zajedničkim snagama izgradili još jači Požeško-slavonski SDP.
“Ovdje imamo jako puno vrijednih i kvalitetnih ljudi koji su dosta toga prošli i koji mogu dati svoj doprinos SDP-u. Čeka nas puno posla. Najprije ćemo odraditi pripreme za nadolazeće izbore u županijskoj organizaciji, a potom provesti i same izbore te napraviti sve za bolji i jači SDP, ne samo ovdje u Slavoniji, nego i u cijeloj Hrvatskoj”, zaključio je Vukas.
Mada to nije rekao izrijekom, Vukas je, ustvari, najavio kako će Požega iznjedriti novog hrvatskog premijera. Naime, njegova ambicija da “izgradi još bolji i jači Požeško-slavonski SDP” nego je on dotad bio, može značiti samo to da će idući predsjednik hrvatske Vlade biti SDP-ov čovjek iz Požege. Jer, požeško-slavonski SDP, dosad, imao je više gradonačelnika i župana. Dakle, iduća stepenica je “jači” od njih – premijer.
Ljudi ozbiljne stranke bi trebali ozbiljni biti
Da je Vukas htio reći kako će tamošnju ‘partijsku ćeliju’ nastojati vratiti na poziciju koju je u Zlatnoj dolini imala za vrijeme zlatnih vremena Zdravka Ronka, bila bi to visoko podignuta ljestvica, ali tvrditi kako će biti “još bolji”, barem zasad, s raspoloživim kadrom, nerealna je ambicija koja u javnost šalje poruku kako su u pitanju neuvjerljivi političari i neozbiljni ljudi. Kažu promatrači tog bratoubilačkog rata (i) u požeško-slavonskom SDP-u, dodajući kako bi im bolje bilo čekati upis novih, nekontaminiranih i nekompromitiranih mladih požežanki i požežana te s njima početi – ispočetka – graditi novi SDP.
Dakako, javnosti ostaje tek nagađati na koje od njihovih drugova je Vukas mislio, tvrdeći kako će biti “još bolji i jači”, jer sa drugaricama loše stoje. Nama su, pak, o svojim špekulacijama govorili bivši i sadašnji SDP-ovci, rado kiteći jedni druge i epitetima koje ne objavljujemo zbog čuvanja digniteta svakog od njih.
Jači i bolji od Ronka
Mitar Obradović, s blagoslovom Zdravka Ronka, bio je prvi pomoćnik direktora Tekije, ravnatelj Porezne uprave u Požegi, ravnatelj Doma Zdravlja, direktor FINA, član Gradskog odbora SDP-a Požega… Zbog iskustva na rukovodnim funkcijama, kažu dobri poznavatelji unutarstranačkih (ne)prilika u ostacima požeške Partije, mogući je budući hrvatski premijer (po Vukasu), ili barem šef požeško-slavonskih SDP-ovaca.
Zoran Krejči, profesionalni vozač saniteta u Domu zdravlja Požeško-slavonske županije gradski je vijećnik u Gradu Pakracu i dugogodišnji koalicijski partner tamošnjeg HDZ-a, član Županijskog odbora SDP bio je prije nego ga raspustiše, bivši je predsjednik Gradskog vijeća Grada Pakraca te bivši vijećnik Županijske skupštine. Ono što njega posebno karakterizira jeste činjenica da “voli društvo i sve što uz to ide. Zbog toga, stalni je gost ustanove zvane ‘Devetka’ iz Pakraca”.
Gojko Nenadović, predsjednik seniora SDP-a Požege, član Županijske skupštine iz reda nacionalnih manjina, član GO SDP Požega. Bio je profesionalni ‘obavještajac’ s iskustvom iz KP Doma one i ove države. Posebno ga vole tamošnji Srbi jer je o njima vodio brigu tijekom Domovinskog rata. Zbog toga ili nečeg drugog, nije ga voljela bivša alfa i omega požeškog HDZ-a, Marija Bajt, koja je putem ‘svojih ljudi’ Nenadovića izbacila iz KP Doma, ali je on, putem Tužbe, zahvaljujući svjedočenju kolega iz SIS-a, Brune Galića i umirovljeni generala SIS-a Ivana Jukić, spasio radno mjesto.
Bruno Horvat, županijski vijećnik, član GO SDP Požega, član ŽO SDP Požeško slavonske, bivši član HDZ-a, bivši predsjednik mladeži HDZ-a, poznati je “bilder i narcis zvan ‘banana man’ koji na društvenim mrežama sam za sebe kaže: Bruno Horvat – prvije, Bruno Horvat – drugije i Bruno Horvat – trećije”. Ronko ga je zaposlio kao profesionalnog predsjednika Turističke zajednica, a potom u Hrvatsku lutriju kao koordinatora za Slavoniju, gdje vježba za moguću funkciju u Partiji.
Željko Samardžija otac, dipl. ing. sigurnosti i umirovini brigadir Oružanih snaga RH, ali ne zbog toga što mu je general Zvonko Peternel šogor, a general Miljenko Crnjac prijatelj, županijski je vijećnik i bliski prijatelj aktualnog župana, generala Alojza Tomaševića, a sam je bio kandidat SDP-a za župana 2013. Zahvaljujući prijateljskim odnosima s HDZ-om, bio je vojni ataše u Londonu i Dublinu. Njegovi bliski suradnici tvrde kako je bio posebno vezan za spomenik Narodno-oslobodilačkom ratu u Kamenskom dok nije ‘prohujao s vihorom. Spomenik dakako, a ne Samardžija.
Luka Samardžija sin, magistar je ekonomije, doktorant doktorskog studija Agroekonomike, bivši potpredsjednik GO SDP Požega, koordinator za mlade SDP-a koje je trebao konstituirati ali nije, radio je na Veleučilištu na projektima koje je uglavnom osiguravao dr.sc. Marijan Cesarik, potom se na par mjeseci zaposlio u požeškom ‘Color emajlu’, a trenutno se bavi poljoprivredom i čeka… rezultate politike Davora Bernardića i nešto za sebe dakako. Uzgred, kažu, “ratovao je protiv teta u Vrtiću doka ga nije na zemlju spustila ravnateljica Sanda Lukić tvrdeći, ustvari, kako je u pitanju impotentno-prepotentan tip”.
Ivan Tubić iz Pleternice grada, nije se proslavio vođenjem tamošnjeg SDP-a u čemu mu je posebno pomogao njegov mecena Mirko Bistrović koji je iskustva na rušenju socijaldemokracije, navodno, “stjecao u njemačkom SPD-u”. A hoće li njegova iskustva koristiti lideri SDP-a Hrvatske, ostaje vidjeti.
Sve je to posljedica Berine politike
Dakako, pitali smo i dojučerašnjeg pater familias tamošnjeg SDP-a što on misli o aktualnim previranjima u požeškom SDP-u:
– Vaša hipoteza da bi Požega, iz redova SDP-a, mogla dati premijera – ako nije cinična – posljedica je tek vaše bujne mašte. Naime, da bi netko iz redova SDP-a postao hrvatski premijer, prije toga bi trebao biti predsjednik stranke – koja, ustvari, više ne postoji. Fotografija 034portala s događaja o kojem pišete, više od tisuću riječi, govori o posljedicama politike koju vodi aktualni predsjednik stranke. – pomalo indolentno rekao nam je Ronko, dok o kandidatima za tu odgovornu funkciju nije želio “trošiti riječi”.
Foto:034portal
