Dragutin Tadijanović, naš Tadija, kažu kritičari, jedan je od najvrednijih članova velikog društva hrvatskih književnika koji su iza sebe ostavili antologijske stihove, a nacionalnu književnost pretvorili u umjetnost. Rođen u Rastušju, selu kraj Slavonskog Broda, uvijek je bio i ostao, prije svega Slavonac. Zbog toga, ali i čarobno jednostavnih stihova Tadiju su voljeli i mali i veliki, i stari i mladi, a najviše ljudi s ovih prostora jer je bio naš. Kada se pojavio na hrvatskoj pjesničkoj sceni bilo je vrijeme moderne, ekspresionizma, ali i vrijeme kada se najavljivala takozvana socijalna tematika u pjesništvu. Tadija je zaobišao sve dominantne struje i okrenuo se vlastitim temama i motivima-intimi i pejzažnim sličicama, ali i svojevrsnoj pjesničkoj naivi, vjerujući do kraja, kako umjetnik stihom može stvoriti ravnotežu u svijetu. Jedan kritičar svojevremeno je napisao kako je Dragutin Tadijanović pjesnički kralj Mida, jer sve što dotakne pretvori u stih. Danas je norma, standard, pjesnička institucija, čovjek čije stihove čitaju i traže i nove generacije.
Zbog svega toga, ali i činjenice kako je naš, Slavonski Brod će narednih dana proslaviti Tadijin 107.rođendan. Najprije stručnim sadržajem i okruglim stolom na temu pjesnikove baštine, a potom i pomalo opušteno, onako kako je Tadija volio, uz društvo, pjesmu, glazbu i umjetnost.
Obzirom da će na rođendansko slavlje doći samo malobrojni i službeno pozvani, umjesto da se pojavite, pročitajte koji Tadijin stih, bar onako iz lokal-patriotskih razloga. Vidjet ćete slike, boje i mirise, neku staru, davno zaboravljenu Slavoniju, polja i snijegom prekrivene njive, ali i toliko poznate stvari iz vlastitog djetinjstva, jer, upravo je u tome, jednostavnosti, ali i bliskosti tema, veličina Tadijanovićevog stiha. Spomenimo još, ukoliko ne znate, kako grad Slavonski Brod ima i mjesto gdje pjesnik stanuje i danas- spomen dom Dragutina Tadijanovića u Starčevićevoj ulici broj 8. Prostor je to ispunjen autentičnim Tadijinim namještajem, brojnim memorabilijama, bogatom arhivom poezije, osobnih pisama, ali i knjiga i umjetnina koje je skupljao čitavog života. Valjalo bi ovo mjesto uz prostore kojima je nekada šetala i Ivana Brlić Mažuranić svakako uvrstiti u obavezan porgram školskih ekskurzija i tako pokazati svima što imamo i koliko smo bogati u poetsko-kulturnom smislu. Pa, neka se netko onda usudi reći nešto o Slavoncima!?
PS./ Sretan ti rođendan Tadija !
Autor: Simonida Tarbuk