Pučko otvoreno učilište Matija Antun Relković svoj galerijski prostor ustupio je još jednoj umjetnici i njenim osebujnim radovima.
Riječ je o izložbi TERPSIHORE autorice Tatjane Kostanjević koja je diplomirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1988. godine. Svojim umjetničkim radom predstavila se na četrdesetak samostalnih izložaba. Isto toliko njezinih skulptura krasi parkove i urbane površine Opatije, Novog Vinodolskog, Požege, Radovljice (Slovenija) te se potvrdila kao majstor interaktivne urbane skulpture. Osim kiparstva, bavi se likovnom pedagogijom i scenografijom. Ima status samostalne umjetnice. Živi i stvara u Požegi i Opatiji. Godine 2005. Grad Opatija izdao je monografiju o njenom radu, a 2010. dodijeljena joj je Nagrada Grada Požege za doprinos u kulturi. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeke.
Kiparica već nekoliko godina svoj rad bazira na Terpsihorama, muzama plesa – vitkih i samosvjesnih tijela. Zaustavljene u pokretu, njene Terpsihore govore glazbenim ritmom.
Vješta, Razvedena (po formi), Zaljubljena, Izuvena, Šašava, Koza…
Galerija je to razigranih likova gdje je promatrač istovremeno i pripovjedač, gdje kreacija nadvladava bilo kakvu imitaciju ili opisnost.
Ima tu groteske, ironije, humora, plesa, igre. Interaktivne igre.
One su Terpsihore, a njihove sjene Držačice ugleda.
Terpsihore su skulpture odlivene u bronci, visoke sedamdesetak centimetara. Nastale su kao razmišljanje o urbanim skulpturama velikih dimenzija koje bi se postavljale na trgove, u parkove, šetnice uz more ili nasipe rijeka. Zanimljive, interaktivne, vesele skulpture, oslobođene su bilo kakve spomeničke težine koju brončane skulpture namijenjene javnim površinama najčešće sadrže.
„…Njihova pojavnost je dvojaka, ujedno primitivna i suvremena, animalistička i senzualna, ali svakako uklopljena u vizualnost današnjice. I više nego što izgleda na prvi pogled Tatjana Kostanjević kroz Terpsihore opisuje ženu današnjice, zavodljivu i nježnu, snažnu i uplašenu, smjelu i nesputanu, ali uvijek metaforičnu i magičnu. Upravo ta slojevitost njezinog rada priziva otvorenost novinama, tumači neobične perspektive u kojima se prihvaća različitost, a nemir i zanesenost, osjetljivost i igra otvaraju vrata nekoj novoj stvarnosti u kojoj svijet postaje zavodljiv i maštovit satkan od bezbrojnih mogućnosti i snova… Objedinjavajući crtež i skulpturu stvara se suglasje iluzije, figure skoro dvodimenzionalne koje ne gubeći ništa od svoje znakovitosti i vizualnosti vrlo dinamično osvajaju prostor svojim gestama i metaforama. Vraćajući se na najelementarniji medij kiparstva – plohu od koje sve počinje, umjetnica zadani motiv razrađuje, dekonstruira, pretvarajući ga u osnovu, igru i grotesku, povezanu sa stvarnošću samo minimalističkim ozračjem, asocijativnim i snažnim.“ (Jasna Rodin, mr.sc.)
„…Kiparica se posredstvom skulpture nama poigrava. S jedne strane ona oblikovanjem skulpture promatrača vodi na granicu erotskog svijeta, a s druge prisjeća ga prapovijesnih simboličkih crteža ritualnog plesa lovaca i sakupljača…” (Lidija Ivančević Španiček, prof.)
„Terpsihore, brončani prikazi ženskih oblika Tatjane Kostanjevac, iako izrađeni u čvrstom materijalu, ostavljaju dojam iznimne pokretljivosti, a dozu mistične teatralne zavodljivosti cijelom ciklusu daje zabavna i znalački promišljena igra slobodnih i životnih dvodimenzionalnih likova bačenih sjena, čija je samodopadnost samo prikriveni poziv na interakciju. Tatjana Kostanjevac se, radovima naizgled lišenim „spomeničke težine“, poigrava volumenom, prostorom, ritmom, karakterom… pa njene figure, iako promišljaju o životu, stilu, poimanju prostora i vremena, djeluju razigrano, koketno, neopterećeno, gotovo prkosno u svom zanosu.“ (Danijela Juranović, prof.)
