Ne budite skromni i pohvalite nam se s ovom nagradom te nam recite nešto o svom profesionalnom liječničkom putu koji je prošli tjedan priznat i na sjednici Županijske skupštine.
Dobila sam nagradu „Kovanicu od zlata“ Brodsko – posavske županije, zahvaljujem se svima koji su prepoznali moj rad, prije svega ravnatelju novogradiške bolnice dr. Zoranu Jukiću koji me je kandidirao, tj. prepoznao moje zalaganje kroz 34 – godišnji rad u novogradiškoj bolnici, ranije u Medicinskom centru, što se odnosi na istu ustanovu. Tijekom svoje edukacije, putem stažiranja, radila sam u novogradiškoj bolnici, zatim tri godine u ambulanti u Starom Petrovom Selu gdje sam s jednim liječnikom činila tim za potrebe prema broju od šest tisuća stanovnika. U svojim slobodnim satima te tijekom godišnjih odmora radila sam u ambulanti u Novoj Kapeli zbog nedostatka liječnika gdje sam obavljala sistematske preglede djece. Tada sam smatrala da mogu obavljati toliki obujam posla, ali sam tijekom tih pregleda djece dobila neke dječje bolesti, a vrlo brzo i čir na dvanaestopalčanom crijevu.
Mladost i snaga nisu mogli izdržati tolike napore, ali na bolovanju sam bila tek nekoliko dana. U slobodnim subotama radila sam i u ambulanti u Davoru gdje sam imala stotinjak pacijenata među kojima je bio i velik broj dojenčadi – snalazila sam se jer mlad čovjek sve izdrži. Na neki način sam, priznajem sada, bila zaljubljena u svoju struku još kao djevojčica od šest godina kada sam imala problema s vidom i sluhom. Tada sam prepoznala liječnički poziv kao svoje buduće zvanje, u tome su me ohrabrivale moja majka i baka, a želja i volja su ostale do današnjeg dana pa bih se i sada opredijelila za svoje zanimanje koje nadasve volim.
Ova me je nagrada dodatno stimulirala za daljnji rad. Nisam osoba koja očekuje neke nagrade, a kandidaturu sam prihvatila na poticaj svoga supruga koji me je pratio i hrabrio još od studentskih dana, dakle preko četrdeset godina pa sam tu nagradu posvetila upravo njemu. U svojim daljnjim edukacijama i nakon petogodišnjeg rada u ambulantama, otišla sam na specijalizaciju iz neurologije. Do tada su bili neuropsihijatri, odnosno zajednička specijalizacija. Početkom osamdesetih godina specijalizacije su se odvojile i odlučila sam se za trogodišnju specijalizaciju neurologije u Kliničkom bolničkom centru Rebro u Zagrebu koji je bio poznata neurološka škola za specijalizaciju. Po povratku u našu ustanovu, postala sam prvi neurolog te sam pet godina sama brinula za neurološke pacijente, na odjelu i u ambulanti. Godišnje smo imali oko petsto hospitaliziranih pacijenata, polovicu toga broja činili su pacijenti s moždanim udarima, a ostali s drugim neurološkim poremećajima i bolestima.
Moja je edukacije išla i dalje pa sam 2000. godine otišla na edukaciju za primjenu ultrazvuka u neurologiji, dakle cirkulacija u mozgu i krvnim žilama vrata i glave te stekla licencu za samostalni rad ultrazvuka, a tim se poslom bavim sve do danas. Ovih nam je dana ravnatelj osigurao ultrazvučni aparat za spomenute cirkulacije te jedan manji aparat koji smo dobili kao dar od bratskog grada Herzogenauracha. Ta će ambulanta uskoro početi raditi s povećanim brojem sati, a ne samo tri sata što je velika prednost za pacijente koji neće morati tražiti posebne termine. Zadnje dvije godine ravnatelj Jukić uočio je moj rad te mi dodijelio neke funkcije kao što je predsjedanje Stručnim vijećem u vidu volontiranja gdje imamo redovne sastanke sa stručnim temama. Istovremeno sam i član Upravnog vijeća bolnice kao osoba koja je izvan politike. Nakon podužeg razmišljanja, pristala sam voditi Odjel neurologije, voditeljica sam i službe za neurologiju i psihijatriju, a posebno zahvaljujem ravnatelju i kolegama bez kojih nema timskog rada. U timu su kolega s velikim iskustvom dr. Dragan Smoljanac te mlađi kolega dr. Domagoj Italo.
Po pitanju Psihijatrijskog odjela malo smo zakinuti jer smo u nedostatku stručnih kadrova, imamo dva specijalista – kolega dr. Krunoslav Ravlić, neuropsihijatar i dr. Nina Oršanić, psihijatrica koja se bavi i psihoterapijom. Iako nas je malo, jako se trudimo, a dodijeljen nam je i obnovljeni prostor „stare bolnice“. Problem je još uvijek mali broj medicinskih sestara jer su na snazi odluke o zabrani zapošljavanja novih sestara pa i zamjeni umirovljenih sestara. Pri odjelu su i nove specijalistice – dr. Blanka Divjak za neurologiju i Kristina Terzić, specijalizantica psihijatrije. Podnijeli smo još dvije zamolbe za otvaranje specijalizacija, što će u dogledno vrijeme značiti popunjavanje stručnih kadrova. Na odjelu imamo i dijagnostiku moždanih valova, tzv. EG, kojim se bavi kolega Smoljanac, te dijagnosticiranje oštećenja živaca i mišića na nogama i rukama. Nastojala sam uvesti i kratke stručne teme iz neurologije, psihijatrije, zakonodavstva, povijesti medicine koje imamo utorkom i četvrtkom. Smatram da sam uvela dovoljno promjena u službi i dijagnostici, to su mali koraci, ali mislim da naši pacijenti mogu biti zadovoljni.
Osim svojim kolegama i medicinskim sestrama, posebno se zahvaljujem svojim pacijentima s kojima je bila dobra suradnja, nadajući se da nije bilo nekih velikih pogrešaka. Planiram raditi i tijekom 2013. godine jer sam još u dobroj fizičkoj i psihičkoj kondiciji. Još se jednom zahvaljujem svima koji su prepoznali moj rad budući da sam prvi liječnik iz novogradiške bolnice koji je dobio nagradu “Kovanica od zlata“. Iz svoga privatnog života mogu istaknuti sina Karla, mladoga magistra matematike i informatike, zaposlenog u Osnovnoj školi „Ivan Goran Kovačić“ u Starom Petrovom Selu.
Autor: Mario Trupinić/photo: Nikola Knežević
