Svi znamo ovu frazu, još jedna u nizu. I svi smo pametni kada treba drugoga posavjetovati, ali smo za sebe i svoj život vrlo glupavi. Znam da svi sve to već znate i da se ne ljutite što rekoh “glupavi”. Jer jesmo glupavi, bar većina nas. Ajmo promijeniti kut gledanja na svoj život i događanja u njemu, a tekst o ovoj temi inspiriran je na osnovu današnjeg Fb statusa jedne naše sugrađanke:
I jutros pročitah tekst o Udruzi hrabro dijete i Norinim roditeljima. U meni se sve skupilo. U trbuhu mi se pojavili takvi neugodni grčevi, a osjećaj iz trbuha je onaj istinski koji reagira na događaje. Ne mogu vjerovati da Norini roditelji ne odustaju. Iza sebe imaju mašineriju novinarstva, televizijskih voditelja, pa i Josipovićevog odvjetnika, snimaju dokumentarne filmove, a mala Udruga strpljivo šuti i pita se: „Zar je to baš tako? Istina će pobijediti“. I ja se pitam: „Zar je to baš tako?“ Unatoč presudi Vrhovnog suda u korist Udruge oni idu dalje, i blate Udrugu. A komentari, nezamislivi. Komentiraju oni koji ne znaju da u Udruzi rade ljudi čijoj djeci također život visi o niti . Nesebično daju sebe da olakšaju taj trnovit put kojim roditelji prolaze, jer su ga i sami prošli.. Neprestana borba, hodanje na rubu, između života i smrti. To javnost ne zna. Kako je toj djeci koja čitaju neistinu o svojim roditeljima, a znaju koliko im se mame i tate trude da pomognu i drugoj djeci. Iza Norinih roditelja Udruga je stala kad nitko nije, jer se radilo o eksperimentalnom liječenju. Da je Nora uspjela, o Bože, koliko nade bi bilo roditeljima druge oboljele djece . Jasminki i gospodinu Kapetaniću i svim ostalim hrabrim ljudima iz Udruge skidam kapu na volji za nastaviti dalje. Znam Ljubav ih vodi, nikako drugačije. 
Mi biramo što ćemo biti i koga ćemo oko sebe imati! Život nas oblikuje, šalje neke ljude u naše živote, dobre ili manje dobre, kao učitelje. Život nam daje iskustva na kojima trebamo učiti, otvara nam ili zatvara puteve, ali na kraju uvijek je sve naš izbor i naša odluka. Sve što nam se u životu događa je s razlogom. Mi biramo kako ćemo i hoćemo li neka iskustva iskoristiti i naučiti se pameti.
Mi odlučujemo kako ćemo iskoristiti sve ono što se nađe na našem putu, ono što nam je život servirao kao savjesni konobar. Sve su to lekcije. Možemo ih iskoristiti da postanemo mudriji, pametniji, bolji ljudi. Možemo naučiti uživati u malim životnim radostima, svakom novom danu i novom osmijehu.
Možemo naučiti da sve što je loše za nas i sklonimo iz našeg života. Sve što je negativno i što nam donosi nemir možemo ukloniti iz svog života. Prije svega – loše ljude.
Mi nikada ne gubimo. Svaki gubitak možemo doživjeti kao blagoslov.
Znate kada mislite da vam je netko prijatelj, a on vas izda, a vi tugujete, razočarani ste…
Halo, ne tugujte, da vam je bio prijatelj, ne bi vas izdao, vrlo je jednostavno. To je dobro za vas, možda se ta osoba baš na vrijeme odala kakva je, da vam ne bi nanijela još više nepravde, bola, i zla. Vidjeli ste na vrijeme da vam nije ni bila prijatelj. Sve što nam se događa je za naše dobro, da nešto naučimo, otkrijemo, shvatimo. Do nas je kako ćemo sva ta iskustva iskoristiti.
Hoćemo li se opametiti? Ne prihvaćajte ništa olako, koristite svoja iskustva, naročito ona koja vam se ponavljaju. Koristite svoja iskustva, ali bez zlobe, bez osvete, jer ako to radite niste ništa naučili.
Jedini ljudi kojima trebate „vratiti istom mjerom“ su ljudi koji su vam pomogli!
Život nam daje ono što nam je potrebno da napredujemo i nešto naučimo, a mi biramo tko ćemo i što ćemo postati i kako ćemo sve to iskoristiti. Odbacite sve loše i negativno, klonite se loših i negativnih ljudi. Okružite se dobrotom, osmijesima, veselim bojama i ljudima. Izaberite dobro.
Budite dobri ljudi, iskreni, nasmijani, bez manipulacija, igrica, osvete, zlobe…
Kada odbacimo sve negtivno, a najprije negativne ljude, krenut će nam se događati dobre stvari. Skroz logično, a naše je pravo i obaveza da donosimo odluke koje su dobre za nas. To je naše pravo koje nam nitko ne može uskratiti.
Izbacite negativne ljude iz svog života, znate oni su učinili jednu dobru stvar za nas, pokazali su nam kakvi ne trebamo biti.
Vidite, svatko je naš učitelj, od svakoga možemo nešto naučiti. Na nama je samo da budemo dobri učenici.
Mi donosimo odluke, nije bitno što drugi misle, zapamtite to. Ponekad moramo slušati samo sebe i biti ok s tim da nas nitko drugi ne razumije. Mi najbolje znamo što je za nas dobro. Jedan dobar prijatelj, neki dan mi je rekao prosuto perje teško je pokupiti. Zato, Hrabri, nasmijte se, svaki novi dan je dar sa neba. Čuvajte svoju djecu, svoje anđele, borite se za njihove živote, liječite ih, ne gubite vjeru, snagu i vrijeme na pitanja na koja ste već dali odgovore. Vi ste za elitu mali i nebitni da bi se vaši odgovorili čuli i objavili…još postoji čovjek u ljudima, pogotovo u našem novogradiškom kraju. Tko smo mi da sudimo?
Postoji samo jedan Onaj gore, čak niti on ne sudi – nego oprašta!
Budite i dalje dobri ljudi i bit ćete sretni! Ozdravit će i preživjeti svaki anđel za kojeg se borite, a to je i smisao vašeg postojanja, zar ne?
