Ljubitelji filma sinoć su u Kinu Nova Gradiška imali izuzetnu prigodu pogledati hit film „Dnevnik Diane Budisavljević”, koji je i po mišljenju žirija i po izboru publike najbolji film prikazan na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Puli. O načinu na koji je ispričana priča o kozaračkoj djeci, filmu, značenju ove teme za hrvatsku kulturu posjetitelji su sinoć imali prigodu čuti i od same redateljice Dane Budisavljević koja je u neformalnom razgovoru nakon projekcije progovorila o njegovu nastajanju, ciljevima, stremljenjima…

Kako ističe novinar, književnik i publicist Miljenko Jergović, to je film o hrvatskoj 1942, ali i o hrvatskoj 2019. godini. Film koji ne optužuje, nego svjedoči. I film koji ne pripovijeda, nego slika dokument. Film koji u zla doba tematizira iza sedam brava zaključanu tabu temu hrvatske kulture: genocid nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Ovo je istinita priča o najboljim ljudima u najgorim vremenima. Diana Budisavljević bila je zagrebačka humanitarka i socijalna aktivistkinja koja je organizirala akciju spašavanja i zbrinjavanja srpske djece iz ustaških logora tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći svoje austrijsko podrijetlo, Diana je apelirala na vlast, crkvu i Crveni križ da iz logora spase barem djecu. Nakon što nitko nije preuzeo odgovornost, odlučila je sama iz svog stana organizirati akciju kojom će do kraja rata od sigurne smrti biti spašeno više od deset tisuća djece!

Redateljica Dana Budisavljević, koja je rodbinski povezana s junakinjom, pronalazi dnevnik koji je zapis gotovo nepoznatog herojstva nje i njezinih prijatelja.

Film je to koji na trenutke „ledi krv u žilama”, film koji podsjeća na neka vremena iz naše, ne tako davne prošlosti, film koji svakako treba pogledati.

Nije to film o ustašama i partizanima, film je to koji govori o dobru, humanosti, nekim vrijednostima koje trebamo njegovati, stoga, ukoliko vam se pruži prilika svakako ga pogledajte.

 

Komentari