Prije nekoliko dana u našu redakciju javio nam se Željko Rajković, unuk Jure Rajkovića, jednog od najjačih ljudi na svijetu.

Kako nam reče Željko, Jure Rajković bio je lički herkul, osoba o kojoj su se nizale brojne priče i legende, pa djeca iz ličkog kraja nisu željeli postati superheroji, već snažni kao Jure. A dizao je Jure automobile,motocikle, trupce, traktore i ljude, dizao 550 i više kilograma, a jednom je, kažu, podigao konja s jahačem.

Zašto vam donosimo priču o ovom čovjeku?!  Zato što Jurina sestra, Anka Vuković, rođena Rajković živi u Novoj Gradiški od 1951. godine.

Mnogi je, posebice žitelji južnog dijela grada, vjerojatno znaju. Njezina kćerka Verica Vuković dugogodišnja je predsjednica Hrvatske kulturno umjetničke udruge „Trenk”, sin Vlado Vuković dugogodišnji je djelatnik Pučkog otvorenog učilišta „Matija Antun Relković”, a tu je i kćerka Ankica, također Novogradiščanka.

Anka Vuković i suprug Stjepan doselili su u naš grad sada već davne 1951. godine. Upoznali su se, kaže, u Vukovića selu, zaljubili, vjenčali i sreću odlučili potražiti u Slavoniji.

– Nisam se pokajala, Slavonija je naš drugi dom i volimo je kao našu Liku. Tu smo se „skrasili”, zasnovali obitelji, imamo unuke, lijepo nam je – kaže baka Anka.

Iako ih život nije mazio, uspjeli su u životu, i to radom, zalaganjem i odricanjem.

Kako ističe njena kćerka Verica Vuković, budući je Anka rodom iz Like, a Ličani su poznati po svojim mlinovima na kamen, baka Anka mlin je donijela u naš grad i obitelj Vuković dugi niz godina mljela je brašno upravo na ovom mlinu. Je li naslijedila snagu od svojih predaka?!

– Naravno da jesam. Kakav je bio moj brat Jure, takva sam bila i ja. „Uprtim” vreću od 50 kg u jednu ruku, u drugu ruku još jednu vreću i idemo raditi. Nije bilo ni lako ni jednostavno, ali imali smo snage, volje i želje za životom i napretkom i to nam je bila misao vodilja. Radili smo, gradili, ali sve uz pjesmu i slogu. Nije nekada bilo kao sada. Sve si morao ručno, vlastitim snagama, nije bilo raznoraznih mašina i pomagala kao danas. Danas, sve sama tehnika, možeš raditi samo tako, bez „pol muke”. Moja je obitelj voljela glazbu, posebice moj brat Jure koji je bio čuveni harmonikaš, tako da smo ljubav prema glazbu naslijedili i mi. Što smo pjevali?! Aoj Liko, samo, samo sijeno, sve brdine, nigdje polja nema – s osmijehom nam priča baka Anka.

Suprug Stjepan umro je prošle godine u svojoj 99. godini, a baka Anka 18. svibnja napunit će 90 godina. Ne bi joj čovjek dao, lice, govor, kretnje, odaju snažnu ličku krv i gene.

Rado je baka Anka podijelila s nama iskustva o svome bratu, kaže, bio je jak za tri čovjeka, dobar pošten, radišan. Brojni Ličani pamte priču kako je došao neki čovjek i parkirao automobil nasred ceste, tako da je zaustavio promet i „nitko nikud”. Došao Jure, podigao automobil i eto čiste ceste. Bilo je tu i niz drugih primjera, ali tko bi se svega toga sjetio – s osmijehom kaže Anka Vuković.

Evo kako su priču o najjačem ličkom junaku i super heroju ispričali naši kolege s portala Lika express.

 

Ekskluzivno: Priča o Juri Rajkoviću, jednom od najjačih ljudi na svijetu – ljudini iz Brinja koji je podizao konje, volove, aute…

GOSPIĆ- Prije nekoliko dana redakciji portala Lika-express javio se Željko Rajković.

Kaže: ja sam Željko Rajković, unuk Jure Rajkovića, jednoga od najjačih ljudi na svijetu,imam zanimljivu priču o njemu potkrijepljenu s dokazima,  komentarima ljudi,novina sa slikama gdje diže konja ,motor, ljude,dizao 550 kg. Naravno da nas je priča zagolicala jer u prošlom stoljeću Lika je očito dala dva ekstremna snagatora, početkom stoljeća i krajem onog prethodnog, 19.Marijana Matijevića, a onda, 50-ak godina kasnije, očito ništa, ne možemo reći slabijeg, već ništa manje jakog Juru Rajkovića. Željko želi da cijeli svijet sazna ono što brojni u Lici znaju, da saznaju za njegovog djeda. Željku su najbolje i najvjerodostojnije ispovijesti ljudi koji su njegovog djeda poznavali, iako se i on prisjeća iz svoga djetinjstva brojnih stvari:“ „ I ja sam se sjećam iz svog djetinjstva kako je djed podizao što je htio, ali mi je to bilo potpuno normalno, jer to pamtim otkad znam za sebe. Kola, trupci, auti, ljudi, konji…dizao je sve kao od šale, i tek nedavno sam polako počeo uviđati, uz sve priče koje sam slušao, da to baš i nije svakodnevna pojava. Znam kako naši ljudi uvijek malo dodaju, ali svi ovi silni mailovi i poruke koje sam dobio, u kojima se kunu s čim god poželite u istinitost svojih tvrdnji, nagnale su me da se o tome, ipak čuje malo više.“- kaže nam Željko i nastavlja:“stvarno je nevjerojatno kakvu je on snagu imao. Takvo nešto se ne može istrenirati, takvu snagu može samo Bog podariti“- govori Željko sada, 22 godine nakon što je djed Jure umro i kaže: „sigurno je otišao u raj jer je bio najjači i najpošteniji čovjek koji je brinjski kraj,ali i šire,  imao“.Tako primjerice iz tih brojnih svjedočanstava onih koji su živjeli u Jurino vrijeme, ili su slušali od njegovih suvremenika može se iščitati da bi tele od 100 kg nosio ispod ruke, arana koji pokreće vršilicu pomoću dva velika remena zaustavio je golim rukama. Bez problema bi srušio konja, a tamo gdje konji nisu mogli iz šume izvući drva, Jure bi ih izvukao golim rukama. Kad je bio u vojsci, za okladu je podigao konja i kapetana na njemu. Jure je podigao i vola teškog oko 600 kg. Jednom su mu kola s trupcima upala u blato pored ceste i on ih je izvukao. Za okladu s prekupcem na tržnici je podigao konja i zaradio svojim prijateljima  pečeno janje.Velika je snaga u Rajkovića generacijama. Jurin unuk Željko, koji nam je i dojavio ovu priču trenirao je i sparirao  svojedobno s legendarnim Brankom Cikatićem hrvanje i gradio mu snagu prije njegovih borbi u Tokiju. Jurin praunuk Petar osvojio je prije nekoliko dana titulu prvaka Hrvatske za mlađe seniore u bacanju kugle. Vjerujemo da Lika, Hrvatska i svijet moraju znati za ovakve ličke junake, ujedno i ljudine,ali i dobričine.Jure je bio skromna ljudina, poštenjačina, nadaleko poznat kao vlasnik pilane,ali i čovjek koji je svima želio pomoći.  Za razliku od drugog poznatog ličkog snagatora, Marijana Matijevića, Jure nije išao po svijetu kako bi pokazao svoju snagu, živio je u svojoj Lici, Brinju, Plaščici, uživao u svojim konjima i brinuo se o svojoj obitelji. Da jabuka ne pada daleko od stabla dokazuje i činjenica da je Jurin praunuk Petar prije nekoliko dana postao prvak Hrvatske u bacanju kugle za mlađe senioreŽeljko Rajković (45) je Jurin sin, odnosno unuk snažnog Jure. Čitav život se bavio borilačkim sportovima, devedesetih je bio jedan od sparing-partnera Branku Cikatiću i bio je u uskom krugu ljudi koji su trenirali s danas pokojnim Jurom Divićem, “Imotskim jaguarom”. Kad je umro did Jure, došlo ga je ispratiti ljudi sa svih strana svijeta, kolona u kojoj su koračali za lijesom ove ličke ljudine, kaže nam Željko, bila je dugačka tri kilometra.

Izvor: Lika-express

Foto: obiteljski album

Komentari