Nekako je do mene došao tekst u kojem se autor pita gdje su sad Veljača, Sarnavka, Pusić… Ne želim ga dijeliti jer se radi o običnom toksičnom smeću, ali nešto ipak moram reći: dok se odgovorni i časni ljudi (među kojima osim Hrvata sasvim sigurno ima i građana drugih nacionalnosti, žena i muškaraca, katolika, protestanata, muslimana i ateista, desničara i ljevičara, heteroseksualaca i homoseksualaca da ne nabrajam dalje, jer bar virusi i potresi oko toga ne prave problem),borbe s virusom, posljedicama potresa i drugim nedaćama, on se guši vlastitim otrovom i pita gdje su njegovi izmišljeni neprijatelji. Za takve ima samo jedno ime: denuncijant.

To je onaj profil ljudi koji su u srednjem vijeku optuživali druge zbog hereze, koji su u totalitarnim sustavima zbog bedastoća prijavljivali prijatelje, susjede i rođake. Države i društvena uređenja nestaju, ali oni opstaju, samo im se mete mijenjaju. Kad bih se 1991. vratio s terena, viđao sam ih kako vire iz podruma i napeto traže neprijatelje, bave se prebrojavanjem krvnih zrnaca i sumnjičenjem susjeda, ali im ne pada na pamet otići na prvu crtu i suočiti se sa stvarnim neprijateljem. To je zapravo njihov problem. Ne žele znati gdje je stvarni neprijatelj. Lakše je boriti se s onim izmišljenim.

Sve do ne tako davno krivci su prepoznavani u drugim ljudima,posebno hrvatskim braniteljima,koji su i bez obzira na ovu “pošast” umirali, umiru i nažalost umirat će na desetke dnevno. Dobra je činjenica kako smo sada jedinstveni, ali još strašnija je spoznaja,(odmah nakon smirivanja situacije), opet ćemo postati užurbani stranci.

Živjeti brzo,takmičiti se u svemu! U novcu,u poslu,u veličini kuća, dubinidžepa, ljepoti, modi, oholosti, a srca će se polako početi lediti. Naučimo nešto iz ove tišine koja nam progovara. Postanimo pravi borci,”na prvoj crti bojišnice”, opametimo se, probudimo svijest, imajmo sada vremena ovako zatočeni u četiri zida napokon donositi prave odluke; kako one o samome sebi tako i o zdravlju,ljubavi,pravoj sreći i miru. Posebno budimo jaki i dovoljno savjesni prilikom izlazaka na izbore.Izborimo sreću za sve,a ne samo za sebe i svoje osobne interese, ne vraćajmo se u srednjovjekovne “rovove”.

AUTOR: Z.M. / Dario Matošević Carkov

Komentari