Odlagalište otpada nalazi se iznad vrlo kvalitetnih zaliha pitke vode kojom se danas snabdijeva Nova Gradiška i okolna naselja. Svako odlagalište otpada koje se nalazi samo 100 metara iznad ovakvih zaliha pitke vode predstavlja rizik i prijetnju za kvalitetu vode.

OVIH dana moramo proslaviti prvu godišnjicu naših velikih okolišnih katastrofa. Gotovo 100 000 ljudi je prije godinu dana bez imalo stida i srama odgovornih, a zahvaljujući okolišnoj politici poslano po vodu, ali ne na izvor već na cisternu. U periodu od 28.09. 2017. do 6.6.2018. napisao sam 12 kolumna pod nazivom „Politika i zaštita okoliša” analizirajući događaje koji su bili uvod u okolišnu katastrofu koja je tako lako pala u zaborav. Sve je u stvari počelo suludom idejom plinofikacije Rafinerije nafte u Brodu cjevovodom starim 60 godina. U nekoliko kolumna sam objasnio zašto taj projekt ne može nikako funkcionirati i naravno dobio cijeli niz oponenata. Međutim, najveći oponent je bila politika koja je potaknuta očigledno velikim materijalnim interesom, a unatoč svima jasnim argumentima protiv ovoga projekta donijela odluku o provođenju istoga.

Cijela okolišna ujdurma (kako sam je tada nazvao) završila je katastrofom neviđenih razmjera onoga trenutka kada su druge politike prepoznale šansu pa su umiješale u plinofikaciju i benzin i vodu. U tijeku istrage tih nemilih okolišnih događaja na poligrafu su ispitani djelatnici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te je ustanovljeno da su svoj posao ispitivanja vode obavili u skladu sa strukom (nije bilo lažiranja laboratorijskih analiza kako su mnogi tvrdili). Nadležna tijela su po završetku istrage obavijestili javnost kako su predmetni događaji plod više sile. Nikada nam se nitko nije ispričao za ovu neviđenu blamažu, a kako danas stvari stoje i NIKADA NEĆE.

Ovih dana se ponovo kao centralni događaj stavlja okoliš i rješavanje komunalnog otpada novom tehnologijom. U Davor, u jeku izbora za Općinsko vijeće, stiže okolišno čudo neviđeno-roto sterilne tehnologije obrade otpada tvrtke Bio electra iz Poljske. Prezentacije novih tehnologija obrade otpada koju je održao Pawel Miiler, direktor i suvlasnik tvrtke koja je dobila nagradu za navedeno postrojenje na tržištu opreme za zbrinjavanje otpada nisu nikakva novost. Svaki doprinos zaštiti okoliša te smanjenju količine otpada koji se odlaže je ogroman iskorak ka zdravijem i boljem okolišu. Kako se u prezentaciji tvrdi tehnologija je visoko isplativa, a na samom postrojenju raditi će 35 djelatnika.

„Otpad se ne deponira, nego dolazi u prostor iz kojega se stavlja u šreder, bagerima, zatim na pokretne trake, i tu se radi i sama sterilizacija, dehidratacija, otpad se obrađuje, korisni otpad bude odvojen, a dobije se oko 20 posto samog otpada koji ispari, ali nigdje nema dimljenja. Osmišljeno je na način da ne izlazi u atmosferu. Dobije se 30 posto biomase koja se može koristiti za proizvodnju električne energije i toplinske energije te kao pogonsko gorivo. Samo 4 posto od obrađenog otpada koji je inertni otpad, nema nikakva svojstva, pa ni miris. 50 tisuća tona njima je dovoljno na godišnjoj razini.” kako je u izjavi objavljenoj na SBplus portalu rekao načelnik Anđelković

Ilustracija

Imali li u ovom  projektu imalo realnosti ili se koristi u predizborne svrhe?

Analizirajući roto sterilne tehnologije obrade otpada tvrtke Bio electra došao sam do zanimljivog grafikona koji se nalazi na njihovoj stranici. Proizvodi ovakve obrade otpada su identični kod svih vrsta tehnologija i zavise od inputa tj. sastava komunalnog otpada koje ulazi u postrojenje. U pitanju je samo način na koji će se doći do proizvoda koji imaju trenutno na tržištu malu cijenu. Primjera radi, RDF kojega nastaje oko 25% ima cijenu u minusu. Trenutno na europskom tržištu nema interesa za ovakvu vrstu proizvoda iz otpada. Npr. Bosna i Hercegovina je prošle godine uvezla 30.000 tona RDF-a visoke kvalitete za koju su isporučitelji (ne kupac) morali platiti između 10 i 15 eura za spaljivanje. Kompletna količina RDF je spaljena u Cementari Lukavac. U materijalnoj bilanci roto sterilnog postrojenja nema vrijednosti proizvoda koji bi osigurao plaće za 35 radnika, te energiju koju treba uložiti u rad samoga postrojenja. Ovakvo postrojenje nije realno za malu općinu Davor jer u sebi sadrži velike rizike.

1. Odlagalište otpada nalazi se iznad vrlo kvalitetnih zaliha pitke vode kojom se danas snabdijeva Nova Gradiška i okolna naselja. Svako odlagalište otpada koje se nalazi samo 100 metara iznad ovakvih zaliha pitke vode predstavlja rizik i prijetnju za kvalitetu vode. Pošto ovakvo postrojenje ima zalihu na odlagalištu od 100.000 t, a to je dovoljno za rad od samo dvije godine pretpostavka je da bi se u isti prostor dovozio komunalni otpad iz drugih gradova i potencijalno predstavljao opasnost po kontaminaciju podzemne pitke vode.

2. Ukupna količina otpada koja se produciraju u prostoru Brodsko posavske županije je oko 200 t/dnevno pod uvjetom da je obuhvaćenost stanovništva organiziranim prikupljanja otpada 100%. Općina Davor sa okolnim naseljima proizvodi oko 3 t/dnevno. Ako bi se u konačnici i odlučili praviti ovakvo postrojenje logično je praviti ga u urbanoj sredini pa bi troškovi dopreme otpada bili mnogo manji. Najlogičnije bi ga bilo napraviti u Zagrebu, Slavonskom Brodu, Varaždinu ili Dubrovniku koji imaju stravične probleme sa zbrinjavanjem otpada, a ne u maloj sredini koja producira jedva 3 t/dnevno.

3. Cijena zbrinjavanja otpada u ovakvim postrojenjima ne može biti manja od 700 kn jer materijalna i energetska bilanca trenutno nije nikako povoljna.Tko bi mogao u ovom trenutku platiti 700 kn za obradu otpada, dok je cijena zbrinjavanja otpada trenutno u Davoru 100 kn.

4. Općina Davor u ovom trenutku nema nikakvu infrastrukturu niti toplinskog konzumenta koji bi koristio nastalu toplinsku energiju ili plin. Potencijalno to bi mogli biti plastenici, ali za ovakvu investiciju je potrebna promjena cijele vizije, ciljeva pa i strategije gospodarskoga razvoja Općine Davor.

Zbrinjavanje otpada je naš veliki svakodnevni problem sa kojim svi moramo živjeti. On se ne rješava jednim izborima ili sličnim aktivnostima već mukotrpnim radom na terenu sa stanovništvom i velikim i stalnim ulaganjima u prateću infrastrukturu. Najkvalitetnija obrada otpada je svakako „in situ” tj. na mjestu nastanka. Pozitivne rezultate u odvojenom prikupljanju otpada pokazuju mnoge manje sredine, a osobno mislim kako Slavonski Brod sa svojim Komunalcem pokazuje veliki napredak u odnosu prema gospodarenju otpadom. Onoga trenutka kada se uz odvojeno prikupljanje papira i plastike usvoji sustav prikupljanja i organskoga otpada te izgradnjom bio postrojenja za obradu ovakvoga otpada sigurno smanjujemo količinu otpada koji odlažemo ispod 50 % što je strateški cilj cijele Hrvatske do 2020.godine.

Izvor: Sbplus

Komentari