Kad malo bolje razmislite ( posebno oni koji nešto znaju o starim civilizacijama, kalendarskim i astrološko-astronomskim brijama), nisu ni stare Maje bile lude, kada su za datum smaka svijeta izabrali baš 21-prosinca. Jer, upravo je taj dan ( ovaj današnji, u kojemu još uvijek stignete razmisliti i neke stvari odlučiti promijeniti) oduvijek imao posebnu simboliku.
Naime, 21.prosinca zimski je solsticij, trenutak najkraćeg dana i najduže noći u godini, ali i vrijeme u kojemu se stari ciklusi zatvaraju, da bi propustili one nove, koji , tek, trebaju stići. Zimski se solsticij, odnosno najavljeni dan smaka svijeta, u starim kulturama oduvijek smatrao najsvetijim danom u godini, danom kada otpuštamo staro i dočekujemo novo. Uz zimski solsticij vezan je i početak zime, trenutak kada je Sunce u svom prividnom kretanju po nebu najjužnije ili najniže nad obzorom. Solsticij doslovno znači “sunce koje stoji”. Osim toga, zimski su solsticij slavili još i stari Rimljani, od kojih smo, ionako, prepisali najveći dio vlastite kršćanske tradicije. Rimski blagdan Nepobjedivog sunca, u rimskoj je verziji, od 4.stoljeća, zapravo, današnji blagdan Božića.
Današnjim danom službeno počinje i posljednje godišnje doba, ali i uzlazna faza, pa se uz njega, oduvijek, povezuju običaji i svetkovine vezane uz čin novog rađanja. Da smo se kojim slučajem, potrudili promotriti stvari iz te perspektive, odavno bi nam bilo jasno kako su i mudre Maje , završavajući svoj kalendar upravo s današnjim danom, na umu imale nešto sasvim drugo, nadajući se kako će ljudska rasa do te ( njima nezamislivo daleke 2012.godine ) evolucijski, umno, intuitivno, te na sve druge moguće načine, imati dovoljno vremena da onako istinski “porade” na samima sebi, te novu astronomsko-astrološko-fizičku fazu shvate kao priliku za renesansu, ali i vrijeme u koje bi trebali zakoračiti kao novi rehabilitirani, rekuperirani, obnovljeni ljudi, na tragu onog Nietzcheo-vog Uber menscha…
Kako je u ovom trenutku iza nas već živih i preživjelih 10 sati tog mračnog i opasnog 21.dana posljednjeg dana u godini, i kako je, sada sasvim sigurno da ne idemo nikuda ni mi, ni planeta (sva sreća da sam jučer platila ratu za laptop, iako sam, se samo zbog toga nadala tom smaku svijeta ), hajmo, konačno, rasvijetliti misteriju i vidjeti od kud uopće ideja da današnji dan proglasimo danom smaka svijeta.Kako je prosinac najmračniji dio godine, mjesec u kojemu sunce sve manje i manje viđamo na horizontu, oduvijek je postojala bojazan kako će to nebesko tijelo koje nam daje svjetlost, život i toplinu,jednom zauvijekl nestati i ugasiti se.Na sreću, svremenom su se pojavili primjerci pametnijih predaka koji su, gledajući u nebo, primijetili kako se, od prilike u ovo doba godine, isto to sunce koje je do tada spavalo, ponovno počinje uzdizati.
Zamislite sada situaciju nekih 100-njak tisuća godina unatrag, okruženje straha, neznanja, čudnih prirodnih sila kojima ne znamo uzrok i zapitajte se, što bi vam, u takvim trenucima značila iznenadna svjetlost na nebu. Bio je to, očekivano, sjajan trenutak za novi optimizam i nadu, trenutak ponovnog rađanja, ali i vjere kako stiže nova toplina, plodnost i neki ljepši život! Od prilike sve navedeno, samo daleko sofisticiranije, podloženo znanjima iz astronomije, astrologije i rane matematike, ali i još po kojom napomenom o onome što nam slijedi, znale su i stare Maje, kada su , tog spornog datuma, odlučili zaključiti svoj kalendar. I, što god rekli, što god danas očekivali, s kakvim god strahovima ustali, ako ste podlegli masovnoj medijskoj histeriji (sad,recite kako mediji nisu daleko najsnažnije i najbrutalnije oružje koje je ikada postojalo i kako određeni moćnici, okupljeni u tajna društva poput masona ili grupe Bilderberg, kako ih god zvali, ne vuku nevidljive konce nad svima nama ), morate se složiti s tvrdnjom kako su nam Maje zapravo, predale nevjerojatno snažan poklon- jedinstvenu priliku za rekapitulaciju, resetiranje centralnog računala planete Zemlje, ali i priliku za totalnu i globalnu reviziju, onoga na fizičkom, ali i svega onoga na unutarnjem, intimnom i subatomskom nivou.
21.prosinca naš mali svijet ( ona jedva vidljiva točkica na globusu, na koju većina stanovnika planete nikada nije ni slučajno zapela prstom ) možda nije probudio smak svijeta, ali nešto slično, na žalost je u zraku. I pitanje je koliko ima prostora za optimizam i buđenje nove nade. Jer, kaže Državni zavod za statistiku, danas je zabilježen rekordni pad potrošnje , BDP se srozao za novih 1,9 posto, a Financijska agencija je, istvoremeno, na koljena bacila 242 tisuće građana koji ukupno duguju “sitnih” 16-ak milijardi kuna. Novo srozavanje tek kreće s novom godinom. Kao i dodatna otpuštanja, ali i daljnja osiromašenja. Imate li u takvom okruženju snage za intimnu i duhovnu renesansu, svaka vam čast.
Ili, je, zapravo, situacija za tako što idealna, pa ćemo, vrlo brzo shvatiti kako ono materijalno u svemiru ne znači ništa, samo prah, dok su pozitivne misli koja energija ima snagu pomicati planine. Hoće li s prvim danom Nove godine, iste one u kojoj bi trebalo zasjati i novo sunce, tako razmišljati svjetska novčarska središta, Wall street, banke, ali i naša Fina, čisto sumnjam:ostaje nam da se nadamo i očekujemo neki novi smak svijeta…
Živi bili do tada…Tko preživi, pričat će…
Autor: Simonida Tarbuk
