Kako bi senzibilizirali javnost na probleme i bolest s kojom se nose, ali i upoznali ih s aktivnostima koje provode, članovi Kluba multiple skleroze Nova Gradiška u utorak su organizirali „Dan otvorenih vrata”. Svjetski dan multiple skleroze svake se godine obilježava posljednje srijede u svibnju s ciljem podizanja svijesti o ovoj bolesti kao globalnom problemu, pomoći oboljelima te naglašavanja potrebe za većom suradnjom u istraživanju ove bolesti na međunarodnoj razini, stoga su i aktivnosti Novogradiščana išle u tom pravcu:

– Inače, smo mi članovi Društva multiple skleroze Brodsko posavske županije Slavonski Brod. Budući nam je problem prijevoz osnovali smo novogradiški klub. Ima nas 30 u Novoj Gradiški, u samom društvu oko devedesetak. Nažalost, broj oboljelih sve više raste i što je najžalosnije, dobna granica je sve niža. Bolest više pogađa žene, naša je bolest nevidljiva, nepredvidljiva, zapravo to je bolest s tisuću lica. Nekome je otežan hod, imamo brojne probleme, a tu su i brojne predrasude – kaže Dubravka Samac, predsjednica Kluba multiple skleroze Nova Gradiška.

Nama i tri stepenice predstavljaju problem

– Trenutno se nalazimo u Relkovićevoj ulici 3 u Novoj Gradiški, najveći su nam problem financije, otežan prilaz i pristupne rampe za članove koji su slabo pokretni. Nama i tri stepenice predstavljaju problem. Nažalost, prostor u kojem se sada nalazimo je neadekvatan jer je mnogim članovima otežan pristup. Neki su naši članovi u kolicima, rado bi došli i družili se, no ne mogu.

Zahvalni smo djelatnicima Gradske knjižnice, članovima novogradiških Udruga volontera, gluhih i nagluhih, „Grad u srcu” i Salonu vjenčanica „Exclusive”, svima koji su nam na bilo koji način pomogli na pomoći i potpori. Također smo zahvalni i mr. Ljiljani Lukačević, spec. kliničke psihologije koja je s nama održavala psihološke radionice, uključuje nas u brojne radionice i programe. Problema ima, no nastojimo ih rješavati iz dana u dan, isto tako i živjeti dan po dan, pozitivno i s osmijehom. Pojedini naši članovi imaju asistente, neki su imali i gerontodomaćice. Pišemo projekte, trudimo se i nastojimo si što više olakšati rad. U Klubu smo zajedno, razmjenjujemo iskustva, družimo se, najmanje govorimo o bolesti. Tako i danas, hvala svima koji nam pomažu i podupiru rad naše udruge – dodala je Dubravka Samac.

Komentari
Prethodni članakMirela Relković: Nikad dovoljno ispričana priča
Sljedeći članakMirela Relković: Nikad dovoljno ispričana priča Vol 2.