Dan je Oružanih snaga i Dan Hrvatske kopnene vojske. U sjećanje na postrojavanje prije 22 godine na stadionu u Kranjčevićevoj, u zagrebačkoj dvorani Lisinski, održana je svečanost na kojoj su premijer Milanović i predsjednik Josipović istaknuli zasluge Hrvatske vojske i njezinu ulogu u miru.

Na današnji dan prije 22 godine održana je svečana smotra Zbora narodne garde na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici. Tada su hrvatskoj javnosti predstavljene prve brigade ZNG-a. Hrvatska vojska tada je vodila teške borbe s neprijateljskim snagama. U to vrijeme trajala je obrana Vukovara i Istočne Slavonije, a nedugo nakon postrojavanja Zbora narodne garde počelo je školovanje i obuka buduće Hrvatske vojske. O tim vremenima netom prije i poslije ustroja Oružanih snaga Republike Hrvatske razgovarali smo sa zapovjednikom 121. brigade hrvatske vojske Josipom Mikšićem.

“Mogu reći da su naše Oružane snage stvorene u vrlo teškim uvjetima, odnosno uvjetima Domovinskog rata. Prije nego što je otpočeo rat na našim prostorima svima je poznato da je od Republike Hrvatske oduzeto oružje teritorijalne obrane. Ta obrana je u stvari pripadala hrvatskom narodu, a na čelu je trebao biti vrhovni zapovjednik dr. Franjo Tuđman. Ukupne snage Teritorijalne obrane RH činilo je oko 200 000 naoružanh vojnika. Dakle, Hrvatska je ostala bez toga i trebao se naći nekakav drugačiji modus kako obraniti naš prostor. Mogućnosti su bile vrlo male. Imali smo jedino mogućnost formiranja manjih postrojbi u okviru policijskih postaja. Tako je i u Novoj Gradiški formirana jedna satnija i to 12. lipnja 1991. godine. Ta satnija je kasnije priključena 3. bojnoj 3. gardijske brigade, ali je ostala za vrijeme cijelog rata na našim prostorima. S obzirom da je to prva takva formacija jačine satnije bila na našim prostorima, moram reći da su ti momci svoj borbeni zadatak izvršili u potpunosti. Ja im se zahvaljujem kao i svim ostalim hrvatskim braniteljima. Nakon toga, već 28. lipnja formira se 108. brigada koja je bila formirana od 3 bojne, jedna je bila iz Slavonskog Broda, druga iz Požege, a treća iz Nove Gradiške. Kasnije je ta treća bojna prešla u sastav 121. i imenovao sam ju kao 1. bojnu, jer je i bila prva formirana na našim prostorima. Negdje već sredinom rujna, formirana je i druga bojna. Međutim, tada još nije bila formirana, niti je bilo naznaka za formiranje 121. brigade. Oni ljudi koji su radili u kriznom štabu, dobro je da su osigurali dio naoružanja da se formiraju i druge postrojbe, pored 3. bojne iz 108. brigade. 27. rujna dolazi zapovjed za formiranje 121. brigade gdje postajem njezin zapovjednik. Dakle, od tog datuma nadalje ustrojava se 121. brigada i sve postrojbe koje su do tada bile ustrojene bile su priključene 121. brigadi. Moram reći kao najodgovornija osoba i kao zapovjedik te brigade, da je važno napomenuti kako je vrijeme za ustrojavanje brigade osigurala 108. brigada, ali i hrvatski branitelji koji su branili Vukovar. Da je Vukovar, ne daj Bože, ranije pao, ne bi imali vrijeme za formiranje 121.

A zašto se u to vrijeme osnivaju brigade? Ni hrvatski čelnici nisu pretpostavljali da će ovaj rat biti razarajući i težak, te da će silovit napad biti izvršen na Republiku Hrvatsku. No, međutim što je vrijeme odmicalo, morale su se poduzeti odgovarajuće mjere da se Hrvatska obrani. Stoga, krajem rujna i početkom listopada, daje se zadaća da se formiraju brigade koje mogu parirati neprijatelju. Zbog toga je 108. brigada i one snage koje su branile Vukovar osigurale nama vrijeme. Sredinom listopada smo kao 121. brigada stali na noge i preuzeli odgovornost na ovom našem ratištu i to u potpunosti. Nakon ustroja brigada i opremanja, te dobivanja kvalitetnog vojnog naoružanja, uz jedno ratno iskustvo stečeno 1991. i početkom 1992. godine, ustrojene su Oružane snage RH koje su bile vrlo značajni čimbenik za stabilnost na našim prostorima. Naša hrvatska vojska i sada to čini i jedan je važni faktor stabilnosti, ne samo na hrvatskom prostoru, nego i na Balkanu”, rekao je u razgovoru za Radio Nova Gradiška zapovjednik 121. brigade hrvatske vojske Josip Mikšić.

Autor: Nikola Knežević

Komentari
Prethodni članakVeleposlanica Makedonije u nastupnoj posjeti Rešetarima
Sljedeći članak32 kW energije sunca na krovu – isplativa investicija!