“Štafeta smrti”, dokumentarni film o 11 hrabrih hrvatskih branitelja, velikih heroja Domovinskoga rata, jučer je po prvi puta prikazan novogradiškoj publici u kino dvorani Doma kulture.
Film redateljice Nade Prkačin nastao prema istinitom događaju iz 1991.godine kada je Domovinski rat u Hrvatskoj tek uzimao maha, a koji prikazuje nevjerojatnu priču o 11 hrvatskih branitelja koji su izveli 30-ak civila iz okupiranih, porušenih i zapaljenih Bogdanovaca.
Nestvarno hrabar pothvat, način na koji su vojnici u nemogućim uvjetima izvodili civile na slobodu, doživio je svoju ekranizaciju kako bi se široj publici prikazale stvarne slike hrvatske povijesti, slike obrambenog i oslobodilačkog rata Republike Hrvatske.
Ono što su civili preživjeli, ono što je branitelje pogubilo, ono što se ne smije zaboraviti i treba vječno veličati, podijelili su realizatori i protagonisti dokumentarnoga filma okupljenima u Domu kulture. Prikazano je kroz “Štafetu smrti” branitelje kako su, nakon što su obišli rovove, pokupili civile i krenuli prema slobodnom teritoriju, Hrvati naišli su na minsko polje koje ih je dijelilo do slobodnog teritorija. Zamisao je bila zaštititi civile, tako što bi ispred njih išli vojnici. Ako netko stane na minu i strada, drugi vojnik bi ga zamijenio i tako dok svi civili ne stignu na sigurno.
“Štafetu smrti’ kroz film ponovno je proživljavao i jedan od preživjelih iste, Ivica Jurčan Jurke koji se s teškim emocijama prisjetio tih tragičnih dana 1991.
-“Nažalost, dogodilo se najgore, uletjeli smo u minsko polje i zakačili PROM-ovke. Jedanaest nas je ostalo ležati u minskom polju, neki su odmah poginuli, a mi ostali bili smo teško ranjeni. Ljudi koji su bili s nama, previli su nas i nastavili dalje, jer nije bilo smisla da ostanu s nama. Neki su teško ranjeni ležali 8, 9 i 12 dana na -15 stupnjeva bez hrane i s vrlo malo vode” – prisjetio se nemilih događaja Jurke
Dokumentarni film “Štafeta smrti” i sam Ivica Juričan Jurke u Novu Gradišku došli su na poziv Udruge djece poginulih branitelja i Sonje Lulić, kojoj su u organizaciji promocije filma, ali i drugih popratnih sadržaja svesrdno pomogli Arsen Granda i Udruga dragovoljaca Domovinskog rata.
Podršku filmu, kao i svim braniteljima dali su i gradonačelnik Nove Gradiške Vinko Grgić i koordinator za braniteljske udruge Vlatko Greiner.
Tužni prizori i potresne izjave ostavile su bez riječi emocijama ispunjenu kino dvoranu Doma kulture. Ponos prema velikom herojstvu vojnika, ali i civila miješao se s uvijek iznova ponavljanim pitanjem među svima koji su doživjeli Domovinski rat, “je li se takva tragedija morala dogoditi?”, ali i 28 godina kasnije i dalje apostrofiranom uzrečicom kako se Domovinski rat i velika žrtva koju su Hrvati podnijeli nikada ne smiju zaboraviti.
