U Gradskom muzeju Nova Gradiška postavljena je još jedna vrijedna izložba. Otvorena je sinoć u suradnji s Ministarstvom hrvatskih branitelja, a upriličena u povodu vojno redarstvene operacije „Bljesak”.

Izložba je to ratnih fotografija ‘Zoran Filipović 1991.’, autora Zorana Filipovića, istaknutog hrvatskog fotografa, pisca i dizajnera.

Izložene su autorove odabrane fotografije koje su nastale tijekom 1991. godine, kada je neumorno obilazio sve najteže hrvatske bojišnice. Zahvaljujući iskazanom fotografskom umijeću, hrabrosti i etičnosti stekao je povjerenje najšire svjetske javnosti, kao vjerodostojan svjedok istine o ratu koji se vodio protiv hrvatskog naroda.
Izložene fotografije Zoran Filipović slaže kronološki i tematski prema vremenu i mjestu nastanka, što gledatelju omogućuje cjelovitiji uvid i razumijevanje hrvatske ratne stvarnosti 1991. godine.

Izložbom su obuhvaćene fotografije koje su nastale tijekom Domovinskog rata, a čiji je autor bio aktivni sudionik.

Dr. sc. Željka Čorak, članica suradnica HAZU o Filipovićevim fotografijama, između ostalog, kaže:

Sjećanje je kvarljivo, a zaborav gladan. Iz individualnog pamćenja mali se dio uspije probiti u kolektivnu memoriju. Tu je gubitak već golem. A upravo je sjećanje pojedinca, taj Veronikin rubac, ono jedino o što se izravno otrla povijest. I to jedino često se povlači pred obojenim filtrima ideologije, politike, industrije zaborava, raznih dobrih želja i namjera, onih loših također. Pojedinačno je sjećanje, međutim, supstanca koju valja uzimati kao lijek. Ma kako gorak bio, i ma kakva mu neprilagođenost bila cijena.

“Postoji jedan koji je govorio čistu istinu”: takav je trag o sebi ostavio Zoran Filipović.

Bio je legenda ratne fotografije, pod pseudonimom Zoro objavljivali su njegove slike najvažniji svjetski mediji. Bio je onaj koji je otišao snimati jer se nije moglo, jer je bilo preopasno, jer je bilo opasno po život, po taj samo jedan…

Otišao je kao za okladu sa sobom. I gotovo ju je izgubio tamo gdje bi se to najmanje očekivalo… Prošao je cijelu Hrvatsku i zaista vidio lice mjesta, a naročito lice zemlje. Zahvaljujući njemu vidjeli su to lice oni koji inače ne bi vidjeli, a mogu ga i danas vidjeti oni koji su se  tada gledali s kamerom, oni kojima je vid ostao oštar, oni kojima se prizori brišu ili su brisani, napokon oni koji su odustali od očiju…

Fotografija Zorana Filipovića odrekla se boje (i svega sjaja njezina) i ostala  gotovo na moralnom, nepotkupljivom odnosu crnog i bijelog; crno-bijeli dijalozi sivilom šalju međutim intenzivne kolorističke poruke. Činimo li veću čast patnji pamćenjem ili zaboravom? Suviše se potpomaže zaborav, on se suviše priziva i povlašćuje a da se pritom ne bi osjećao neki nemir opomene. Istina uvijek bira težu stranu.

Tu težu stranu izabrao je njezin svjedok, Zoran Filipović.

– Ministarstvo hrvatskih branitelja trajno brine o očuvanju istine o Domovinskom ratu i pravima hrvatskih branitelja, jedan od načina sjećanja i čuvanja od zaborava, upravo su ovakve izložbe. Zoran Filipović svojim je objektivom zabilježio najteže trenutke stradanja u Domovinskog ratu, a njegove fotografije trajni su svjedok tih dana – istaknula je, između ostalog, Ivanka Bušić, voditeljica Službe za očuvanje i promicanje vrijednosti Domovinskog rata. O osebujnom Filipovićevom stvaralaštvu progovorila je ravnateljica Gradskog muzeja Marija Mihaljević, dok je izložbu otvorio koordinator za branitelje Grada Nova Gradiška Vlatko Greiner.

Izložba „Zoran Filipović 1991” bit će postavljena i u Okučanima, u kripti crkve svetog Vida od Mučenika 25. travnja.

 

 

Komentari