Da je knjiga najbolji čovjekov prijatelj, odavno je poznato, kao i što je čitanje istinska životna avantura. Osim toga, dobra nas knjiga opskrbljuje novom energijom, tjera nas da drugačije razmišljamo, boje mislimo, ali nas i oslobađa. IAKO suvremena tehnologija, u odnosu na tradicionan način stjecanja znanja, nudi niz prednosti, druženje s knjigom jedinstveno je iskustvo.

Jer, knjiga je lako  prenosiva i možete je čitati gdje god poželite. Osim toga, knjige nam pomažu  u obogaćivanju rječnika, ali i  u pronalasku vlastitog identiteta. Zbog svega toga, bez obzira na uzrast i životnu dob, umjetnost čitanja valja ponovno otkriti.

S tim na umu, naš će grad, zahvaljujući jedinstvenoj akciji Gradske knjižnice uz pomoć glavne koordinatorice projekta, profesorice savjetnice Ljiljane Ptačnik, na jedan dan, postati jedinstvena čitaonica na otvorenom i tako, nakon dugo vremena, otkriti, pomalo zaboravljenu vještinu čitanja. Riječ je o akciji koja je na tragu inicijative Ministarstva kulture o ponovnom otkrivanju čitanja na glas, kojemu je bio posvećen i ovogodišnji Dječji tjedan. Jer, upravo smo, zahvaljujući čitanju na glas, i nesvjesno stekli prve spoznaje u djetinjstvu, slušajući mudrosti bajki koje su nam čitali roditelji, ali i baki i djedovi.

23.listopada, u srijedu, naš će grad, želeći čitanju vratiti zaboravljeni značaj, postati istinska čitaonica. Čitat će se svugdje- ispred bolnice, škola, javnih institucija, na tržnici, ali i ispred omiljenih kafića. Na izbor ćete imati niz suvremenih, hit naslova, ali ćete moći donijeti i vlastite, omiljene naslove i tako se  pridružiti akciji čitanja na glas. O jedinstvenoj inicijativi više ćete moći čuti narednih dana, prateći program Radija Nova Gradiška i sasvim posebne jinglove.

Zakoračite, stoga, u avanturu života, čitajte naglas ,  obogatite vokabular,  otkrijte nepoznate tajne, ili se, jednostavno, listajući požutjele stranice, vratite se u djetinjstvo. Jer, ima istine u mudroj, staroj kineskoj koja kaže:  “Tri dana nemoj čitati knjige i tvoje će riječi izgubiti ljepotu ” .

Autor: Simonida Tarbuk

Komentari