Američke bolnice i njihov način liječenja i rada te školovanja liječnika u usporedbi s hrvatskim bile su teme sinoć održanog predavanja u organizaciji novogradiške podružnice Hrvatskog liječničkog zbora. Kako je istaknula predsjednica dr. Slavica Konjević Pernar, redovito je ovo predavanje u organizaciji ove asocijacije i ovoga puta s aktualnom tematikom:
– Naše kolegice su ovo ljeto obogatile i nadopunile svoje liječničko iskustvo s jednom američkom turnejom. Sve ono što su vidjele i doživjele večeras će podijeliti s nama. Uvijek nastojim naglasiti da je cilj naših druženja edukacija, ali i razmjena iskustava i saznanja, stoga su nam ovakva druženja i predavanja itekako dobro došla – kaže dr. Konjević Pernar.
Tijekom ljeta u Americi su boravile liječnice, dr. Vesna Oršulić, specijalistica obiteljske medicine i dr. Tajana Juranović, specijalist interne medicine i subspecijalistica hematologije u Općoj bolnici Nova Gradiška.
– Ja sam jedna ponosna Hrvatica koja je imala priliku tijekom ljeta na tri tjedna posjetiti Ameriku i puno američkih bolnica i organizacija, stoga sam željela podijeliti sa svojim kolegama ova iskustva, istaknuti sličnosti i razlike. Moram reći da sam ja ponosna pripadnica hrvatske medicine iako mi nemamo tako bravurozne centre kao oni. Ja sam vidjela onaj opći dio i mogu s ponosom reći da Hrvatska nije jako daleko, da imamo dobru medicinu. Najveća razlika je u tome da je američki narod potpuno drukčiji od nas Hrvata. Oni prvenstveno nisu usmjereni na bolest, liječnike, posjete liječnicima… Vjerojatno je razlog što je 27 milijuna Amerikanaca potpuno neosigurano, a svi oni koji su osigurani ni sami ne znaju kako su osigurani jer su to stvari za koje se ne pita. To su ugovori o kojima je nepristojno pričati, poslodavac o tome ne priča, a koliko ste osigurani saznat ćete kada dođete liječniku. Ja mislim čak da je to dobro, oni nisu puno bolesniji od nas, ali njima nije u dnevnom „điru” da posjete bar dva, tri liječnika kao što radi prosječni Hrvat. Ono što sam ja vidjela činjenica je da postoje ogromne, prekrasne zgrade u kojima nema pacijenata. Najveća je gužva u Zavodu za hitnu medicinu – istaknula je, između ostalog, dr Oršulić.
Edukacija je, definitivno kvalitetnija, ali i teža
– Ja sam ljetos svoj godišnji odmor iskoristila na Havajima u bolnici „The Queen’s Medical Center”, a svojim kolegama ću prezentirati sustav školovanja mladog liječnika i specijalizanta do njegove definitivne karijere specijalista i subspecijalista. Osnovno i srednje školovanje je, zapravo, manje više slično. Nakon završene srednje škole studenti upisuju fakultet na četiri godine, a nakon toga upisuju studij medicine od četiri godine. Dakle, taj dio do stjecanja titule doktora medicine traje osam godina. Nakon toga ide priprema i natjecanje za specijalizaciju koje je potpuno drukčije od našeg. Vrlo je kompetitivno, na jedno mjesto specijalizanta dolazi 70 kandidata. U međuvremenu, polažu teške ispite i skupljaju bodove što ih stavlja u poziciju da se bolje kvalificiraju na mjesto specijalizanta. Edukacija je, definitivno kvalitetnija, ali i teža. Još jedna stvar, ukoliko specijalizant ne dobije željenu specijalizaciju, on ne može raditi kao liječnik obiteljske medicine, on to ne može raditi bez specijalizacije. Jedino što sa svojom diplomom može raditi je u farmaceutskoj industriji ili istraživanjima. Cijeli proces je, zapravo, jedna skupa investicija. Jedna godina medicine na državnim sveučilištima košta oko tridesetak tisuća dolara, na privatnim sveučilištima i više. Na našim fakultetima jedna godina košta desetak tisuća kuna. Mi imao dobru medicinu i znanja, ali je naš put edukacije puno teži – ističe dr. Juranović.
