“Situacija je takva da prema podacima UNHCR-a ima još više od 49 tisuća njih u regiji koji se vode kao izbjeglice iz Republike Hrvatske i još oko 4 tisuće izbjeglica u zemljama srednje i zapadne Europe. Ono što nas najviše muči i brine je diskriminatorni pravni okvir po kojemu se svi zahtjevi koji se ne riješe u tekućoj godini moraju ponovno podnositi što predstavlja veliki administrativni trošak za povratnike. S jedne strane drugima se daruju kuće, a s druge strane srpskim povratnicima ne. Ključni podatak UNHCR-a je da prosječno trajanje procesa povratka za jednu četveročlanu obitelj je 8 godina, a administrativni troškovi za samo jedan zahtjev iznose 4 tisuće i 500 eura”, kaže Relić.
A kakva je situacija bila u poslijeratnom razdoblju, odnosno koliko se Srba vratilo u Hrvatsku i kakav je njihov status kada je u pitanju stambeno zbrinjavanje?
Relić kaže kako se vratilo oko 140 tisuća ljudi, službeno, a pitanje je koliko je od tih ljudi ostvarilo održivi povratak, ističe.
“Znamo kakvi su uvjeti u povratničkim naseljima. Često nema struje i vode, vrlo je loša prometna povezanost, a gospodarska i ekonomska situacija je još lošija nego u ostatku Hrvatske. Najveći problem je što nisu stvoreni uvjeti za održivi povratak. Od 140 tisuća ljudi jedna polovica je službeno ostala u Hrvatskoj”, kaže Relić.
No, stanje na terenu je drugačije. Kako nam ističu neki stanovnici s područja posebne državne skrbi. Uvjeta za povratak ima, tambeni objekti su tu, ali nitko nije zainteresiran. Nitko ništa i ne čini po tom pitanju. Pojedini manjinski zastupnici iz tih područja ne čine apsolutno ništa po pitanju povratka Srba na ta područja, ističu nam. Nemaju ništa protiv da se ljudi koji su nekad živjeli na tim područjima vrate.
Rade li uopće nadležne institucije svoj posao kako treba?
“Novim zakonom od 01. svibnja prošle godine ustrojeno je novo državno tijelo – Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Imaju 149 zaposlenih, ali nismo još vidjeli konkretne rezultate njihovog rada. Mislim da je prvi i ključni problem neadekvatni i u određenim dijelovima diskriminatorni pravni okvir povratka, a i problemi vezani uz državne institucije”, napominje Relić.
Autor: Nikola Knežević/photo: facebook
