Domagoj Margetić je 40 dana štrajkao glađu i na kraju je iz zdravstvenih razloga morao odustati od štrajka, ali pogotovo i radi toga što je vidio kako mu u biti nitko neće pomoći. Svi su mu okrenuli leđa, počevši s kolegama novinarima, brojnim medijskim kućama, pa sve do državnog vrha. Od njega je odustao i čovjek od kojega je očekivao najviše, a to je predsjednik RH Ivo Josipović. No, iako njegov gore navedeni primarni cilj nije ostvaren u neku ruku ponovno je došao do nekih otkrića. Može se zaključiti kako doista postoji cenzura u medijima. Doslovno 99,99% njih nije niti riječi objavilo, što u novinama, što na portalima, što u eteru radijskih postaja. Može se i zaključiti kako je isti postotak medija ili pod političkim utjecajem ili u strahu kako im se ne bi nešto dogodilo u slučaju objavljivanja vijesti vezanih za Domagoja Margetića. Jer, znamo kako je Margetić u većini medija na tzv. „crnoj listi“, u medijima u kojima je tražio zaposlenje kako bi mogao osigurati svoju egzistenciju. Ova medijska blokada mogla bi se usporediti s medijskom blokadom, a usudili bi se reći i propagandom, u Srbiji za vrijeme Domovinskog rata. Ali ipak je tu bilo 0,01% medija koji su u ovom „slučaju“ vidjeli veliko nepravdu kod čovjeka, istinskog domoljuba, koji samo želi dobro svojim kolegama, prijateljima i građanima Republike Hrvatske. No, kao što smo već jednom objavili na našem portalu, očito to nekome nije dobar potez, jer onda ne bi slobodno mogli pljačkati hrvatsku državu i hrvatski narod. U tih 0,01% medija su portali indeks.hr, SEEbiz.eu i jedina radio postaja u Hrvatskoj koja je konstantno izvješćivala svoje slušatelje i čitatelje o „slučaju“ Margetić – Radio Nova Gradiška. Jer ovo nije radio koji je pod bilo kojim političkim utjecajem, ovo nije radio koji je u doticaju s mafijom, ovo je nezavisni lokalni medij koji je dobio i priznanje Agencije za elektroničke medije u borbi protiv korupcije. I tu je naša poveznica s Domagojem Margetićem, podržali smo kolegu novinara u njegovom naumu, što su trebale učiniti i ostale kolege, ali očito kako nemaju, ispričavamo se na izrazu, muda.
Domagoje, govorio si jučer u EU parlamentu o aferi Hypo, imao si 15 minuta vremena iznijeti rezultate petnaestogodišnjeg istraživanja, vjerujem kako si imao i tremu?
„Iako nemam uvijek tremu, ovdje je bila prisutna, jer sam znao da nakon toliko godina ne smijem iznevjeriti ni očekivanja običnih građana svih zemalja u regiji koji su očekivali da se pred najvišim antikorupcijskim tijelom Europske unije kaže istina o toj velikoj pljački koja se događala, ne samo u Hrvatskoj, nego i u susjednim državama, od početka devedesetih godina naovamo. Postojala je izvjesna trema najviše zbog te novinarske i ljudske odgovornosti prema ljudima koji su to pratili. Malo je vremena, želiš reći što je više moguće, a naravno nemoguće je u 15 minuta iznijeti sve podatke koje sam otkrio u 15 godina. Ali mislim da sam uspio iznijeti smisao pred EU parlamentarcima i Antikorupcijskim odborom EU parlamenta. Naravno, na sastancima iza zatvorenih vrata predočio sam sve dokaze i dokumente o onome što sam govorio i tako da je bilo i više vremena nego na javnoj sjednici i javnom saslušanju.“
Bilo je i nekih zanimljivih pitanja EU parlamentaraca nakon tvojeg izlaganja, je li tako?
„Bilo je vrlo konkretnih pitanja, tako da su mi na neki način i EU parlamentarci omogućili da u odgovorima na pitanja proširim izlaganje o aferi Hypo. Pitanja su postavljali važni zastupnici EU parlamenta, primjerice zastupnik Sonderson iz Nizozemske koji je i šef zajedničkog kluba zelenih i socijaldemokrata. S njim sam razgovarao i neslužbeno nakon saslušanja, te smo dogovorili nastavak suradnje na istragama korupcijskih afera u Hrvatskoj. Pitanje mi je postavio i britanski zastupnik Newton kojeg je zanimalo kroz što prolaze novinari u Hrvatskoj nakon otkrivanja afera. Bilo je pitanja i talijanskih zastupnika koja su se ticala problema bankarske tajne s kojom se mi novinari kod otkrivanja ovakvih afera suočavamo, te pitanja njemačke zastupnice iz antikorupcijskog odbora. Na neki način, ipak je bila mogućnost da moje uvodno izlaganje od 15 minuta proširim i na dobrih pola sata s odgovorima na pitanja.“
Kako EU parlamentarci reagiraju na aferu Hypo?
„U ovom trenutku, kao što je to i naglašeno na ovom javnom saslušanju, pitanje kriminala i korupcije vezanih za pranje novca zapravo je pitanje broj jedan za EU institucije. Oni ne žele da EU financijski sustav bude dalje korišten za legalizaciju prljavog novca stečenog na bilo koji kriminalan način. Žele to spriječiti na sve moguće načine i to je dobro, jer su prvi put velike korupcijske afere povezane s pranjem velikih iznosa financijskih sredstava dospjele u fokus najbitnijih EU institucija. Ono što je njih zanimalo, a što je posebno naglasio nizozemski zastupnik Sonderson, kako je moguće da se taj kriminal u Hrvatskoj događa u kontinuitetu i to bez obzira na političke promjene vlasti koje se događaju s vremena na vrijeme u Hrvatskoj. Ja sam objasnio kako se vlasti mijenjaju, ali kriminal ostaje isti. Dakle, kriminal ostaje jednako nedodirljiv, a mi novinari koji to otkrivamo ostajemo jednako nezaštićeni i to je ono što je problem. Ujedno sam naglasio da će, ako se nastavi ovakvo stanje nezaštićenosti novinara i prijavljivača korupcije, sutra imati šutnju iz Hrvatske, jer se nitko neće usuditi govoriti o korupciji i velikim aferama, te kriminalu o kojem imaju spoznaje. Naravno da će onda i EU institucijama biti teže otkrivati takav kriminal. Tu sam, moram reći, dobio nepodijeljenu podršku europarlamentaraca za inicijativu donošenja zakona o zaštiti prijavljivača korupcije u Hrvatskoj i za to da se u takav zakon ugrade i mehanizmi za zaštitu novinara koji otkrivaju korupcijske afere.“
Kako Bruxelles komentira štrajk glađu i tvoje poteze?
„Službeni Bruxelles je sve pokazao time što je na javnom saslušanju, pred najvišim antikorupcijskim tijelom Europske unije, zapravo dao da izložim detalje o aferi Hypo. Time su jasno dali jasnu političku pljusku službenom Zagrebu i vjerojatno i zato većina medija u Hrvatskoj pokušava tu informaciju o onome što se jučer događalo u Bruxellesu cenzurirati. To je pljuska i jasna poruka Zagrebu – „korupcija neće proći“ – „no pasaran“. Prema tome, ako Josipović i Milanović nakon ovog nisu ništa naučili, morat će odgovarati za ono kome ljestve drže. Reći ću vam i jedan dirljivi trenutak za mene. U trenutku kada mi je prišla predsjednica antikorupcijskog odbora EU parlamenta Sonia Alfano, rekla je: „Domagoje, ja ovo proživljavam vrlo osobno. Ovo je moja osobna priča, jer je i moj otac bio novinar da bi ga na kraju ubila talijanska mafija. Znam što proživljavaš i želimo ti i ovim što smo te pozvali dati nepodijeljenu podršku“. Kada vam na takav način pristupe neki od najviših dužnosnika Europske unije, jasno je kome su dali podršku. Osim toga, ljudi koji su pratili uživo prijenos sjednice primijetili su da sam dobio najveći pljesak EU parlamentaraca nakon izlaganja. Nije bilo niti jednog EU parlamentarca koji bi svojim istupom i pitanjem izrazio negodovanje protiv mojeg izlaganja. Upravo suprotno, bilo im je drago što mi je pružena prilika da im predočim dokaze do kojih sam došao u svojem novinarskom istraživanju.“
Ono što je po meni bio mudar potez je tvoje izlaganje na engleskom jeziku kako ne bi nitko manipulirao prijevodom govora.
„Ja sam bez obzira na veliku tremu odlučio izlagati na engleskom. Bila su dva osnovna razloga, prvi je da ne bude manipulacija s prijevodom, a drugi da dobijem što više vremena. Ako vam prevodi prevoditelj, imate malo vremena i morate malo sporije izlagati kako bi prevoditelj mogao prevoditi. Tako da sam htio biti siguran da ću reći ono što sam želio poručiti EU parlamentarcima.“
40. dan štrajka glađu odlučio si prestati s tim potezom. Koji su razlozi? Vjerujem da je jedan od razloga što se nakon 40. dana ništa nije promijenilo i dogodilo niti od strane predsjednika države, niti predsjednika Vlade?
„Ja sam zapravo 38. dan štrajka glađu u ranim jutarnjim satima pred predsjedničkim dvorima skoro umro i to je hitna pomoć i napisala, da se boje da je štrajk ušao u fazu u kojoj smrtne posljedice mogu nastupiti u roku od nekoliko sati. Zapravo, bio sam s jedne strane suočen s činjenicom da Josipović neće ispuniti dva simbolična zahtjeva koja sam postavio. Bez obzira na ranija obećanja da ćemo o tome razgovarati bilo je jasno da umjesto dijaloga predsjednik na novinara šalje specijalce. Dakle, jasno je bilo da neće biti nikakvog razgovora o zahtjevima, niti dogovora, niti dijaloga. S druge strane, postalo mi je jasno da se nalazim na kraju snaga. Nalazi koje je napravila hitna pomoć to jutro stvarno su ukazivali na to da smrtne posljedice mogu nastupiti u bilo kojem trenutku. I ja sam doista bio u takvom stanju, čak sam se uplašio i mislio da je to kraj. Treće, bio sam suočen s činjenicom da li želim odraditi to u Bruxellesu na što sam pozvan, da li želim na neki način time napraviti najviše dobro iz svega ovoga što sam prolazio tih 40 dana. I na nagovor prijatelja i zbog zdravstvenog stanja i zbog činjenice da sam mislio, a i danas mislim da je dobro što sam otišao u Bruxelles održati ovo izlaganje i svjedočiti pred Antikorupcijskim odborom, 40. dan sam prekinuo štrajk glađu. Da vam kažem u šali, nakon što je hitna utvrdila da mi prijeti smrtna opasnost, neki prijatelji su prijetili da će organizirati prosvjed protiv mog štrajka (smijeh) i onda sam bio suočen s činjenicom da, ako želim razumno razmišljati, moram prekinuti štrajk.“
Ono što je zanimljivo tijekom svih dana štrajka je ta medijska blokada. Mislim da je Radio Nova Gradiška ili jedini ili jedan od rijetkih koji je uopće govorio o ovom štrajku u više navrata. Što misliš o toj medijskoj blokadi? Zar je stvarno došlo do toga da mediji ne žele reći istinu građanima, odnosno nešto slično kao što je bilo u Beogradu ili Srbiji devedesetih godina – medijska blokada i propaganda?
„Bojim se da je to tako i da si dobro identificirao problem. Činjenica je da je Radio Nova Gradiška jedina radijska postaja koja je izvješćivala o mojem štrajku glađu. Niti jedna druga radijska postaja nije o tome izvjestila niti jednom, a kamoli redovito kao vaš radio. Razlozi tome su vjerojatno, a o tome sam govorio jednim dijelom pred EU parlamentom, što je veliki broj medijskih kuća umreženo u to korupcijsko klupko i prisiljeni cenzurirati ovakve informacije. Zamisli činjenicu da sam ja prvi novinara s Balkana, odnosno jugoistoka Europe koji je bio pozvan svjedočiti i izlagati pred najvišim antikorupcijskim tijelom Europske unije. To je vijest po svakoj definiciji, ma što netko mislio o meni kao osobi. Ali eto, hrvatski mediji o tome, izuzev RNG-a, Indexa i SEEbiza na kojem sam kolumnist, nisu izvjestili, vrlo vjerojatno niti neće, a ne može se reći da nije informacija od općeg i javnog interesa.“
Još je zanimljivije da smo vijesti o tebi slali medijskim kućama na državnoj razini i nismo dobili nikakav odgovor hoće li iste objaviti i slično.
„Zapravo, na neki način sam zadovoljan ishodom štrajka glađu. Zašto? S jedne strane, dokazao sam da cenzura postoji i nitko nakon ovoga ne može reći da cenzura u hrvatskim medijima i novinarstvu ne postoji. Naprosto, dokazali smo to vrlo praktično. Drugo, dokazao sam i prokazao predsjednika RH koji je formalno nama mjesecima govorio da se zalaže za demokraciju, određena prava novinara, prava prijavljivača korupcije, „založit ću se za taj zakon“ itd. Sve je to bilo lijepo na deklarativnoj razini. Kada je trebao učiniti dva simbolična i konkretna koraka, dakle dati dvije izjave, čak je i to bilo previše i na tom ispitu je Ivo Josipović pao, nova pravednost je pala u blato. I više Ivo Josipović nema pravo govoriti javno o novoj pravednosti jer ju je zgazio ovim postupkom vezanim za inicijativu zakona o zaštiti prijavljivača korupcije i priznanja istraživačkim novinarima koji su otkrivali korupcijske afere. I treće, ova inicijativa koja se dogodila od strane službenog Bruxellesa i svjedočenje pred Antikorupcijskim odborom EU parlamenta, značajna je za sve nas novinare. Ja sam tamo govorio općenito. Kada sam bio pitan o opasnosti po moj život rekao sam kako nisam tu samo ja, nego i moje kolege koji rade ovakav posao i oni su svi u jednakoj opasnosti, te jednaku sudbinu prolaze sa mnom kada rade posao na način kao i ja. I tražio sam od EU parlamenta jednaku zaštitu za sve nas istraživačke novinare u Hrvatskoj, jer sam rekao – „u protivnom ćete imati tišinu, više nitko nikada iz Hrvatske neće se usuditi govoriti o korupciji i visoko profilnom organiziranom kriminalu. Dakle, to je ipak određeni uspjeh, odnosno to što sam dobio za tu inicijativu podršku Antikorupcijskog odbora je veliki uspjeh i ne mogu reći da je taj štrajk glađu bio bez rezultata.“
Vjerujem da će se nešto promijeniti, srećom 01. srpnja ulazimo u Europsku uniju i od tada je iznad hrvatske Vlade Europska unija.
„Na neki način je ovaj jučerašnji događaj u Bruxellesu bio i povijesni, valjda se stvari nekad u životu tako i poklope. Bio sam jučer prisutan službenom pokretanju parlamentarne inicijative u Bruxellesu da se imenuje ured europskog javnog tužitelja koji bi procesuirao one afere i slučajeve koje nacionalna pravosuđa ne žele procesuirati zbog raznih politički i korupcijskih interesa. Dakle, doista kreće jedna nova praksa iz Bruxellesa i mislim da se, to što 01.07. ulazimo u EU i ako se sve ovo dogodi, našim ovdje kriminalcima i korumpiranim političarima ne piše dobro.“
I tako je na neki način Domagoj Margetić uspio učiniti ono što nitko od hrvatskih novinara nije mogao, dobiti povjerenje Europskog parlamenta u borbi protiv korupcije i borbi za zaštitu istraživačkog novinarstva i istraživačkih novinara u Hrvatskoj. I hvala mu na tome, jer kako rekavši na početku članka, treba za to imati muda. Radio Nova Gradiška će se uvijek boriti protiv korupcije u Hrvatskoj i uvijek će stajati iza svakog poštenog novinara koji je zaslužan za otkrivanje bilo kakve afere u našoj domovini.
Sjetih se za kraj jedne mudre misli koja kaže: “Tamo gdje nema slobodnog novinarstva, vlast se malo čega boji. A vlast koja se ne boji, uvijek je blizu nekog oblika tiranije.”
Autor: Nikola Knežević/photo: facebook
