Ivo Štivičić, dramski pisac i scenarist, rođen je 13. svibnja 1936. u Rešetarima. Nakon završene gimnazije u Novoj Gradiški studirao je na Pravnom i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od samih početaka televizije u Hrvatskoj radi kao urednik na Televiziji Zagreb, nakon čega se zapošljava na HRT-u. Ovaj sjajan znalac ljudske prirode i neizvještačenog dijaloga, posebno osjetljiv za slavonsko podneblje I problematiku kraja u kojemu je rođen I odrastao, najpoznatiji je po TV klasicima “Kuda idu divlje svinje” I “Tamburaši”, te scenarijima prema Krležinim djelima.
Ivu Štivičića proslavila je televizija na koju je došao davne još 1958. godine. Počelo je s ekranizacijom drama “Balkon” i “Vražji otok”, nakon kojih se ubrzo proslavio u cijeloj bivšoj Jugoslaviji, pa su 1961. u Beogradu ekranizirali njegov “Sektor D”. Na vrhuncu slave je bio 1970., kada je prema njegovu predlošku snimljena kultna serija “Kuda idu divlje svinje” . Karijeru u osamdesetima mu je obilježila serija “Putovanje u Vučjak”, a 1992. postao je urednik Dramskog programa HTV-a. Na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu držao je katedru o dramaturgiji televizijskog scenarija 5 godina. Kao nepoćudnog uklonili su ga s televizije sve do 2000., kada je dobio Nagradu za životno djelo Ivan Šibl za televizijski rad. Nakon toga je otišao u mirovinu.
U mirovini se i dalje bavi djelima Miroslava Krleže, te ih postavlja na scenu. Iako je tijekom svoje karijere na televiziji napisao brojne drame, svoj prvi kazališni preložak u karijeri stvara 2007. godine prema Krležinoj noveli “Pijana noć 1918.” koju uz pomoć svoje kćeri Tene, također poznate dramaturginje, a u izvođenju teatra Ulysses postavlja na scenu.
Iza Ive Štivičića ostala su brojna djela, ali i nasljeđe, koje će u budućnosti nadograđivati kćer Tena. Diplomirala je dramaturgiju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, a 2004. magistirala je na londonskom Goldsmiths Collegeu, na Odsjeku za dramsko pismo. Nakon magisterija provela je šest mjeseci u Švicarskoj kao spisateljica u rezidenciji na stipendiji Kantona Bern.
Prvu dramu Nemreš pobjeć od nedjelje napisala je na trećoj godini dramaturgije. Drama je iste godine praizvedena u kazalištu ZKM i osvojila je Rektorovu i Nagradu Marin Držić. Uslijedio je niz novih izvedbi, izdanja i prijevoda te drame u kazalištu i na radiju, u Hrvatskoj i širom Europe. Nemreš pobjeć od nedjelje jedna je od njenih najizvođenijih drama.
Drama Dvije praizvedena je u beogradskom kazalištu Atelje 212 godine 2003. Bila je to prva nova hrvatska drama izvedena na srpskoj pozornici nakon raspada Jugoslavije. Na Marulićevim danima u Splitu predstava je osvojila Nagradu publike, a drama je izvedena u nekoliko novih produkcija u regiji, uključujući i HNK u Zagrebu. Drama je objavljena u zbirci drama Dvije i druge, u izdavačkoj kući Profil.
Prva godina boravka u Londonu insprirala je dramu Fragile! Praizvedba drame u Mladinskom Gledališču u Ljubljani proglašena je najboljom predstavom godine na Borštinkovom festivalu u Sloveniji. Fragile! je izvedena u nizu europskih zemalja, uključujući Veliku Britaniju, Njemačku, Austriju i Tursku, te BBC Radiju4; prevedena je na nekoliko jezika i osvojila je mnoge nagrade, među kojima Europsku autorsku nagradu i Nagradu za inovativni dramski tekst na Heidelberg Stückemarktu 2008.
U povodu obilježavanja pedesete obljetnice postojanja legendarnog teatra Royal Court 2006. Tena Štivičić je uvrštena , po izboru BBC-a i Royal Courta, među pedeset mladih dramskih pisaca koji će obilježiti sljedećih pedeset godina kazališta u Velikoj Britaniji.
Drama Krijesnice, koja je nastala u Studiju National Theatrea u Londonu, praizvedena u ZKM-u, osvojila je niz nagrada u Hrvatskoj, otvorila je Festival nove europske drame u Wiesbadenu 2008., a tekst je objavljen u njemačkom časopisu Theater Heute. Uslijedile su izvedbe drame u Njemačkoj, Bugarskoj, Srbiji i na BBC radiju.
Tena Štivičić sudjelovala je u nekoliko međunarodnih kazališnih projekata. 2007. napisala je jednočinku za omnibus drama Goldoni Terminus (Eduardo Erba/Tena Štivičić/Rui Zink) koje su premijerno izvedene na Venecijanskom bijenalu.
2009. zastupala je Hrvatsku u međunarodnom kazališnom projektu Orient Express s dramom Sedam dana u Zagrebu.
2013., s troje europskih pisaca Malgorzatom Sikorskom Miszczuk, Steveom Watersom i Lutzom Hübnerom, napisala je dramu Europa u koprodukciji kazališta Birmingham REP, ZKM, Dresden Staatstheater i Teatr Polski.
Drama Invisible praizvedena je u koprodukciji kazališta Transport i New Wolsey u Velikoj Britaniji. Invisible i Fragile! objavljene su u britanskoj izdavačkoj kući Nick Hern Books.
Dramu Invisible otkupila je produkcijska kuća Good Films i trenutno je u pripremi snimanje istoimenog filma.
Drame Tene Štivičić objavljenje su u brojnim antologijama i zbirkama drama.
Njena drama Tri zime, koja prati četiri generacije zagrebačke obitelji tijekom turbulentnoga dvadesetog stoljeća, praizvedena je u National Theatreu u Londonu, 2014. u režiji proslavljenog Howarda Daviesa i osvojila je prestižnu nagradu Susan Smith Blackburn za najbolju dramu 2015.
Uslijedila je slovenska izvedba, a zatim i premijera u zagrebačkom HNK, u režiji Ivice Buljana, u kojem je to, prema broju publike, najgledanija predstava u zadnjih dvadesetak godina.
Očekuju se daljnje premijere, ponajprije u Njemačkoj i Americi.
Tena Štivičić radila je kao dramaturginja na nizu predstava, među kojima su Closer Patricka Marbera u kazalištu Gavella, Romeo i Julija ’68. i Cabaret Brecht u Kazalištu Ulysses i balet Mačak u čizmama u zagrebačkom HNK-u.
Kao dramaturginja i urednica dvaput je surađivala s ocem, piscem Ivom Štivičićem, na predstavama Pijana noć 1918., Štivičićevoj adaptaciji Krležine priče i Shakespeare u Kremlju, Štivičićevoj originalnoj drami. Obje su drame izvedene u Kazalištu Ulysses. Za dramu Pijana noć 1918. Tena Štivičić je osvojila Nagradu za dramaturgiju na Festivalu malih scena u Rijeci 2008.
2010. objavila je kratku priču u antologiji London 33, u izdanju Glasshouse Books.
Od 2003. Tena Štivičić piše kolumnu u časopisu Zaposlena. Ta je kolumna tijekom deset godina postala svojevrsni dnevnik koji bilježi i analizira bitne društvene događaje i fenomene proteklog desetljeća, ali i osobne. Kolumne su objavljene u dvije zbirke: Odbrojavanje (2007.) i Vrag ne spava (2010.), u izdavačkoj kući Profil.
Ukratko o radu Ive Štivičića- ekranizirane drame:
– Balkon, 1959.
– Svadba, 1959.
– Ujakov san, 1959.
– Magareća sjena, 1960.
– Krokodil, 1960.
– Vražji otok, 1960.
– Oko božje, 1960.
– Treći je došao sam, 1961.
– Gola cesta, 1961.
– Treba zaklati pijetla, 1961.
– Vučjak, 1961.
– Sektor de, 1961.; (i TV-Beograd)
– Jutro još nije dan, 1962.
– Vruć je zrak, 1962.
– Pijana noć 1944., 1962.
– Ulica bez izlaza, 1962.
– Parnica, 1962.
– Jedna od onih godina, 1963.
– Kandidat smrti, 1963.
– Usnuli ratnik, 1963.
– Dvostruki obruč, scenarij za igrani film, 1963, Jadran film, Zagreb
– Apel, 1965.
– Mokra koža, 1966.
– Mirotvorci, 1966.
– Spasavanje časti, 1966.
– Mediteranska klima, 1966.
– Prikupljanje hrabrosti, 1966.
– Zatezanje konopca, 1967.
– Sedam i petnaest, 1967.
– Jednog dana ili nešto kasnije, 1967.
– Godine ratne-godine mirne, 1968.
– Vrijeme rakova, 1968.
– Kokošari, 1968.
– Kuda idu divlje svinje, scenarij za TV seriju – 10 epizoda, 1970.
– Pijetlov kljun, 1972.
– Istarska rapsodija 1921., 1976.
– Karmine, 1977.
– Tomo Bakran, scenarij za TV film u dva dijela, 1978.
– Puška u cik zore, 1980.
– Brisani prostor, scenarij za seriju u četiri epizode, 1981., TV Sarajevo
– Tamburaši, scenarij za TV film u dva dijela, 1982.
– Putovanje u Vučjak, scenarij za TV seriju u petnaest epizoda, 1984.
– Horvatov izbor, scenarij za igrani film, 1985., Zagreb – film
– Sjeta i skepsa, Zagreb 1993.
– Sjeta, skepsa i nada, Zagreb, 1993.
– U potrazi za zavičajem, Zagreb 1993.
– Roktanje intelektualnih krmača, Zagreb 1995.
– Uskrsnuće nade, Zagreb 1996.
– Planetarij – glumački portreti, 20 emisija, 1995. – 1996.
Radio-drama:
– Zelen dan, Radio – Zagreb, 1974.
Knjiga:
– Ratnici; izbor TV drama, Zagreb 1968.
Nagrade:
– Nagrada grada Zagreba 2006.
– Nagrada Vladimir Nazor 2015. za životno djelo
