DJECA KOJA SE SUSREĆU S POZITIVNIM I INKLUZIVNIM MEDIJSKIM SADRŽAJIMA UGLAVNOM LAKŠE RAZGOVARAJU O OSJETLJIVIM TEMAMA POPUT SPOLA, TEŠKOĆA U RAZVOJU, NARODNOSTI I RASE, STOJI U UNICEF-OVU PRIRUČNIKU ‘KAKO KOMUNICIRATI S DJECOM’
Izvor: Kako komunicirati s djecom
Djeca u veoma ranoj dobi postaju svjesna razlika. Djelomično je tako zbog iskustava iz stvarnog života u obiteljima i zajednicama, a djelomično zbog različitih vrsta medija. Ako nekoga ne prikazujemo u medijskim sadržajima, to nagovještava da ti ljudi ne postoje ni u društvenoj svijesti; poruka je također jasna ako je netko prikazan negativno ili isključivo kao stereotip. Inkluzija se može postići pomoću eksplicitnih (izravnih) i implicitnih (neizravnih) slika i poruka. Bitno je eksplicitno pružiti praktične informacije, iskreno i istinito odgovoriti na pitanja te obrađivati i uključivati posebne priče o razlikama. Jednako je važno implicitno uključiti raznolik svijet kao nešto svakodnevno, bez ikakvog spominjanja razlika.
Djeca koja se susreću s pozitivnim i inkluzivnim medijskim sadržajima uglavnom lakše razgovaraju o osjetljivim temama poput spola, teškoća u razvoju, narodnosti i rase. Također je vjerojatnije da će ih zanimati razvijanje veza s drugima i da će ih poštovati kao sebi jednake. Kao što bismo trebali postići ravnotežu spolova u medijskim sadržajima, dobar omjer implicitne inkluzije je barem deset posto. Na primjer, kako biste osigurali pravedan prikaz teškoća u razvoju, prikažite barem jedno od desetoro djece i odraslih koji žive s invaliditetom, osobito s vrstom invaliditeta koja je česta u tom određenom društvu.
POZITIVAN PRIMJER: INKLUZIVNOST KOJA SLAVI SVE TIPOVE RAZNOLIKOSTI
Medijske inicijative za djecu (Peace Initiatives Institute, SAD) niz je obavijesti na javnoj televiziji i u drugim medijima o tome kako treba prihvatiti i cijeniti razlike kako bi između sukobljenih društava nastalo veće razumijevanje te se smanjila količina nesuglasica. Prvi projekt proveden je u Sjevernoj Irskoj i Republici Irskoj te je doživio uspjeh svojom kombinacijom kratkometražnih crtića i drugih masovnih medija, uz nastavni program koji djeci predškolske dobi pomaže prihvatiti i poštovati druge. U crtićima su predstavljeni različiti oblici inkluzije i raznolikosti: katolička i protestantska djeca, djeca različitih narodnosti te dijete s invaliditetom.
Procjena uspješnosti ovog projekta pokazala je kako su djeca koja su gledala crtiće i sudjelovala u eksperimentalnom nastavnom programu pozitivno napredovala u prepoznavanju razlika i pokazivanjem volje u igri sa svom djecom. Također je naznačeno kako će djeca koja su sudjelovala u projektu prije prepoznati isključivost i znati kako se osjeća isključeno dijete te će se više od ostalih htjeti igrati s ranije isključenim djetetom.
KAKO TEORIJU PRETVORITI U PRAKSU
Ovaj se vodič može prilagoditi medijskim sadržajima na različite načine kako bi se pokazale eksplicitna i implicitna inkluzija, korištenjem formalnih i neformalnih medija, prikazujući djevojčice i dječake, bez teškoća i s teškoćama u razvoju, različitih ekonomskih statusa i narodnosti, koji žive u domovima i na ulicama, ali su svi uključeni u različite aktivnosti učenja, primjerice:
- implicitno – djeca amputiranih udova koja se suočavaju sa životom u ratno ili poratno doba, bez spominjanja njihova invaliditeta; kampanja za prevenciju širenja virusa H1N1 koja uključuje dječake i djevojčice različitih sposobnosti i društvenih skupina; predstavljanje djevojčice koja voli školu, svoje prijatelje i zajednicu, a usto ima oštećenje sluha
- eksplicitno – natjecateljski kviz u kojem različita djeca izvikuju točne odgovore, a voditelj objašnjava kako sva djeca imaju potencijal za postizanjem dobrih rezultata ako im se pruži prilika i ako su marljivi te na kraju pobjeđuje dijete iz manjinske skupine; dječak obolio od AIDS-a sjedi s mlađom djecom, odgovara na pitanja o svojoj bolesti, životu i tome što je naučio te im daje savjete.
