Zahvalnost je jedna od najljepših ljudskih vrlina
koju iskazujemo ljudima koji su nas zadužili dobrotom!
Početkom prosinca 1991. u vrijeme najžešćih napada na Novu Gradišku, djecu iz dviju osnovnih gradskih škola evakuirali smo na sigurno.
Poziv za pomoć je došao iz prijateljske Republike Austrije. Nekoliko autobusa krenulo je na put. Bili su to teški i tužni trenuci za djecu i roditelje. Djeca su otišla u za njih nepoznat kraj, a roditelji ostali u neizvjesnosti i strahu hoće li ih ikad više vidjeti. Djeca su bila smještena diljem Austrije, u đačkim domovima, samostanima i obiteljima. Šezdeset učenika iz škola ”Mate Lovraka” bilo je smješteno u obiteljima u štajerskom gradu Fohnsdorfu i okolici.
Još i danas, nakon dvadeset i pet godina, mnogi su sačuvali prijateljske veze s udomiteljskim obiteljima kojima su u sjećanju ostali lijepi zajednički trenutci s hrvatskom djecom prouzrokovani tužnim okolnostima. Vidjelo se to i prigodom posjeta predstavnika naše Župe na čelu sa župnikom Pericom Matanovićem.
Sastali smo se s obiteljima koje su primile našu djecu i tamošnjim župnikom. Obostrana je želja da se svi zajedno ponovo sastanemo u Novoj Gradiški i obnovimo sjećanja i uspomene. Bila bi to upravo lijepa gesta zahvalnosti domaćinima, njihovom gradu i župi. Prvi takav susret bio je 1998. u Novoj Gradiški, drugi 2004. u Fohnsdorfu.
Odbor za pripremu dočeka:
Julijana Žirovčić: nastavnica koja je vodila djecu
Nada Peleh-Serenčeš:majka djeteta
Vel.Župnik Perica Matanović: podupiratelj susreta
Ljerka Udovičić: suradnica
