Učenica 8. c razreda Franka Tutić Petrić napisala je intervju sa svestranim mladim Novogradiščaninom i bivšim učenikom OŠ Mato Lovrak Karlom Abramovićem. Frankin rad poslan je na županijsku Smotru literarnog, dramskog i novinarskog stvaralaštva LiDraNo u Slavonskom Brodu te je predložen za državnu smotru LiDraNo.
U nastavku donosimo rad u cijelosti te se nadamo da će upravo Karlo svojim primjerom potaknuti mnoge mlade ljude kako trebaju biti ustrajni u ostvarivanju svojih ciljeva i snova.
Lovac na putovanja
„Svijet je knjiga, a oni, koji ne putuju, čitaju samo jednu stranicu.“
Sv.Augustin
Jeste li se kad zapitali što raditi u slobodno vrijeme, a što bi se moglo pretvoriti u nešto više? Kako spojiti privatno i poslovno i učiniti si život potpunijim, ljepšim? Odgovore na ta pitanja doznali smo od mladog sugrađanina i bivšeg učenika naše škole Karla Abramovića. Naime, uz diplomu inženjera medicinske radiologije i s nedavno odrađenim pripravničkim stažom u rodnom gradu, Karlo je završio i jednogodišnji tečaj za turističkog pratitelja te je svoju ljubav prema putovanjima pretvorio u posao koji rijetki imaju prilike iskusiti u životu. Povod za razgovor s Karlom bio je njegov povratak s putovanja života, kako ga on voli nazvati, Antarktike za koju kaže da je oduvijek bila njegov san. Dok razgovaramo, priznaje kako slobodno vrijeme trenutno najradije provodi puneći svoje albume fantastičnim fotografijama s egzotičnih putovanja, prepunih osjećaja i zanimljivih sjećanja.
Opsesija od malih nogu
Kada se i kako razvila ljubav prema putovanjima?
Putovanja su moja opsesija još od malih nogu. Oduvijek su me fascinirale zastave svih država. Znao sam, i danas znam, nabrojati sve države i njihove zastave. Kao mali, stalno sam visio oko globusa i maštao kako ću jednog dana obići svijet. Kad bi ispitivali u školi, što želiš biti kad odrasteš, većina dečki govorila je da jednog dana žele postati vatrogasci, piloti, automehaničari… Moji su odgovori bili turistički vodič ili sportski komentator. Volim reći da su putovanja, jednostavno, moja bolest, ali bolest koje se ne želim nikada riješiti.
Znači li putovanje i odricanje?
Svi misle da je putovanje jako skupo i da si većina ljudi to ne može priuštiti. Za mene je sve stvar prioriteta. Putovanja mi predstavljaju najveći užitak za koji ću puno žrtvovati kako bi ostvario svoje snove. Ali, sigurno, najveće odricanje je odvojenost od svakodnevnog života, obitelji, prijatelja.
Kamo ste sve putovali (koje države posjetili) i s koliko se godina ozbiljnije upustili u avanturu zvanu putovanja?
Kao mali, s roditeljima sam putovao na more u Hrvatsku i dva puta sam išao kod rodbine u Švicarsku. Počeo sam ozbiljnije putovati kad sam krenuo na fakultet jer sam usporedno i radio. Prošao sam dosta Europe, ali oduvijek su me privlačile i države izvan Europe. Dok sam studirao, bio sam u Jordanu i Maroku. No, oduvijek sam želio otići na neki duži put samo s ruksakom na leđima. Zato sam iznimno sretan što sam imao priliku dva mjeseca putovati državama Južne Amerike. Divio sam se prirodnim ljepotama kontinenta te srčanošću ljudi koje sam tamo upoznao.
Na kraju svijeta – bajka
Možete li izdvojiti najdraže putovanje?
Da nisam išao na Antarktiku, rekao bih da je nemoguće odgovoriti na ovo pitanje. Oduvijek me, na putovanjima, priroda najviše privlačila. Svaka čast gradovima, zgradama, ulicama… ali, Antarktika je jedan potpuno drugi svijet. U jednom trenutku si okružen planinama pokrivenim snijegom, santama leda, oceanom, mnoštvom životinja poput tuljana, pingvina, raznih ptica i riba. Boraveći tako na kraju svijeta, na nenaseljenom kontinentu, osjećao sam se kao da se nalazim u kakvoj ledenoj bajci.
Navedite tri do pet stvari koje treba imati na umu osoba koja se odluči putovati svijetom?
Najteže je početi. Često se ili nekoga čeka ili nije baš najbolji trenutak za ići. Teško je izaći iz komfor zone, ali kad jednom to prebrodiš, svaki sljedeći put bit će lakše. Budite, naravno, oprezni, pazite na svoje stvari i uključite mozak. Ponašajte se onako kako su vas roditelji učili dok ste bili mali. I ono najvažnije, uživajte u svakom trenutku jer to su sjećanja koja vam nitko ne može oduzeti.
Putujete li sami ili u grupi? Prednosti i nedostaci?
S agencijom idem ako nađem neku jeftiniju ponudu da ni samostalno ne mogu proći jeftinije. Osobno, putujem sam ili s osobom sličnoga avanturističkog duha jer nekada možeš otići na putovanje s najboljim prijateljem, ali s kojim se nećeš najbolje slagati. Ako želiš uživati samo u činu putovanja, agencija je bolji odabir. Ja volim samostalno istraživati i organizirati svoje putovanje.
Putovanja su prozor u svijet
Koliko su Vas putovanja izgradila kao osobu?
Mislim da su me puno promijenila nabolje. Putovanja su prozor u svijet, često te stave u položaj da moraš biti fleksibilan, brzo razmišljati i rješavati probleme. Jednostavno, tjeraju te da budeš bolja verzija sebe. Bio sam u nekim državama koje su puno siromašnije nego što smo mi pa još više cijeniš ono što imaš. Upoznao sam puno prekrasnih ljudi diljem svijeta i to je jedan od glavnih razloga zašto volim putovati. Vjerujem u ljudsku dobrotu koja briše sve loše što se, nažalost, događa u svijetu.
Na kakve ste predrasude nailazili tijekom svojih putovanja?
Iskreno, ne obazirem se na to što ljudi pričaju. Kamo god idem, idem otvorena srca. Ne zanima me odakle je tko, zanima me samo kakav je čovjek. Ali, kao što sam rekao, vjerujem u ljudsku dobrotu i, kad putuješ s takvim stavom, dobre ljude privlačiš k sebi.
Kako svladavate jezičnu barijeru na putovanjima?
Naravno, sve je puno teže kad ne znaš jezik. No, danas postoji internet, google prevoditelj pa je sve puno lakše. Potrudite se naučiti barem nekoliko osnovnih riječi. Svima je lijepo čuti i vidjeti da se osoba trudi pričati njihovim jezikom.
Prvi ste Novogradiščanin koji je posjetio Antarktiku. Zašto baš Antarktika?
Antarktika je oduvijek bila moj san. Nisam mislio da ću ga uspjeti ostvariti, pogotovo ne ovako mlad. Iskreno, do prije par mjeseci nisam ni znao da je moguće tamo otići ako nisi znanstvenik. Kada sam sa svojim istraživanjem došao do Ushuaiae, najjužnijeg grada na svijetu, vidio sam da postoje brodovi koji polaze za Antarktiku. Tu sam počeo istraživati i, nakon stotinu poslanih mailova, uspio osigurati svoje mjesto na brodu. Čak su mi i lideri ekspedicije rekli kako sam prerano došao na ovakvo mjesto jer poslije ovoga jedino luđe i bolje putovanje može biti putovanje na Mjesec ili u svemir. Teško je to opisati riječima, nisu mi se još slegli svi dojmovi. Definitvno, putovanje života. Nadam se da će biti prilike da podijelim svoja iskustva, uz slike i videa, pred većim brojem ljudi.
Ispričajte nam neku zgodu sa svojih putovanja.
Išao sam na jedno jezero u Ekvadoru. Na velikoj je nadmorskoj visini pa moraš doći što ranije jer gotovo svako popodne oblaci prekriju jezero i ne vidiš apsolutno ništa. Trebao sam presjedati iz jednog autobusa u drugi. Bio sam jedini turist u autobusu. Prvi autobus je kasnio preko dva sata. Kada sam stigao do stanice, moj autobus je već krenuo pa sam trčao za njim da me vozač pusti unutra. Nakon dvadesetak minuta vožnje, autobus se pokvario usred ničega. U tom mjestu svi se bave poljoprivredom ili uzgojem životinja. Kada je drugi autobus stigao, svi su, iz autobusa koji se pokvario, počeli vaditi kokoši, kako bi ih premjestili u novi. Ja sam već toliko kasnio pa sam odlučio pomoći njima u hvatanju kokoši po autobusu da što prije možemo krenuti. Moj prvotni plan bio je da dođem na jezero oko devet ujutro, no stigao sam oko tri poslijepodne. Proveo sam petnaestak minuta na jezeru kad su oblaci sve prekrili te više ništa nisam vidio. Okrenuo sam se i otišao na autobus za hostel koji je, naravno, opet kasnio. Nakon višesatne vožnje stigao sam u hostel umoran od svega. Sreća je da sam, barem na kratko, uspio vidjeti jezero.
Imate li u planu, jednoga dana, svoja nezaboravna iskustva zabilježiti te se otisnuti u spisateljske vode? Ili nešto drugo pokrenuti?
Puno ljudi me pitalo planiram li napisati knjigu. Da si me to pitala prije nekoliko godina, odgovor bi sigurno bio ne. U ovom trenutku ne mogu reći ni da ni ne. Imam puno ideja, ali za sve to treba dosta vremena da bude onako kako sam zamislio. Perfekcionist sam pa to traje i malo duže nego što je uobičajeno. Počeo sam pisati blog, najveći i najdraži projekt koji sam pokrenuo s prijateljem. Nadam se da će ugledati svjetlo dana čim prije. A knjiga, tko zna, možda jednoga dana.
Koju zemlju želite u bližoj budućnosti posjetiti?
Na mojoj listi su sve države u kojima nisam bio. Ali, ako moram odabrati, to je Tanzanija. Želja mi je otići nekoliko mjeseci volontirati tamo.
Važno je živjeti svoje snove
Kako usklađujete poslovno i privatno?
Trenutno živim svoje dječačke snove. Povezao sam privatni dio s poslovnim. Radim kao turistički pratitelj pa u isto vrijeme putujem i zarađujem. Imam još neke planove koje bih volio ostvariti, ali idem korak po korak.
Kakvim aktivnostima se bavite u ono malo slobodnog vremena kad niste na putovanju?
Kad sam kod kuće, najviše volim provoditi vrijeme igrajući razne sportove. Tenis mi je najdraži, ali volim i nogomet, rukomet, stolni tenis, košarku, trčanje, plivanje, teretanu. Samo nek’ je sporta, a da nisu gimnastika i ples! (smijeh)
Vaša poruka učenicima i mladima?
Ako nešto želiš 100% i daš cijelog sebe u to, smatram da je nemoguće ne uspjeti. Naravno, bit će uspona i padova, vjerojatno, i kritika drugih ljudi, ali to je jedini put k uspjehu. Zato, okružite se ljudima koji su vam podrška u bilo kojem trenutku. Slušajte sebe, slijedite svoje snove. Ne gledajte druge, ne uspoređujte se s drugima, nastojte svaki dan biti bolja verzija sebe. S takvim stavom ništa nije nemoguće.
Karlu želimo da svako njegovo sljedeće putovanje bude puno novih lekcija i lijepih iskustava!
Za web pripremili: Franka Tutić Petrić, 8.c
Fotografije: Karlo Abramović (privatni album)
