Ušli smo u treću godinu suživota s pandemijom, prošlo je više od 110 dana rata u Ukrajini i inflaciji od skoro 10%.
U vrijeme korone građevinski sektor je procvjetao. Poznato je da su mnogi koji su posredno ili neposredno živjeli od turizma, snašli se u postojećim uvjetima i svoje djelatnosti preusmjerili na građevinske. Nema veze u kojem smjeru biste putovali, nova gradilišta kao da su sve prisutna. Uz farmaciju, to je industrija koja je dominirala.
No, nitko (ili barem velika većina) nije planirao ili na bilo koji način mogao predvidjeti daljnji razvoj događaja. Cijenjeni gospodin Putin ( i njegova ekipa) mnogima su pomrsili planove.
Naime, rast cijena građevinskog materijala, nestašica željeza, nestašica goriva i značajan rast cijena goriva je jednostavno van svake pameti. Kako vidim mediji najavljuju i gore situacije. Je li oni nas upozoravaju ili plaše? Teško je reći, jer i kada je u našim gradovima bilo po par osoba zaraženih koronom, pisalo se kao da pola države ima kugu. Tako da su svake takve pojave, nama običnim građanima čitaocima – simptomatične!
Da, se vratimo na gradilišta. Čini mi se kao da dizalica nije bilo nikada više. Vrhunac građevinarstva u punom jeku. No, hajmo o onome u čemu smo najbolji – brojevima. Ako su se do prije par mjeseci cijene kvadrata novogradnje prodavala za 2.000 – 2.500 €, kakve li te cijene trebaju biti u ovim novonastalim uvjetima? Pa kako god oduzmemo i dodamo – opravdane. Znam da ne zvuči dobro, no svaki graditelj gradi da za radi. A po starim cijenama kvadrata, to je više sufinanciranje i kreditiranje nečijih novih životnih prostora. A to znamo da u kapitalizmu ne ide tako (možda u nekim prijašnjim sistemima).
Ako je cijena željeza otišla za 300%, ako je cijena betona se povisila za 50%, ako je cijena goriva poskupila za 50% kako onda cijena krajnjeg proizvoda može ostati ista? Uopće se ne čudim da su građevinari počeli vračati kapare i u duplom iznosu za „stare“ ugovorene cijene. Dapače, potez je logičan.
Osim toga, desio se još jedan momenat, a to je da je najneisplativije držati novac da stoji, bez da ga se ulaže. Sljedeći korak koje će uvesti banke su pozitivne kamate na novac koji držite na računu, iznad nekog limita. U drugim EU državama je granica na oko 100.000,00 Eura.
Investitori koji imaju sredstva prepoznali su (po ne znam koji puta) da je i u ovakvoj situaciji mudro ulagati u nekretnine. I to nije ulaganje u beton ili u cigle, to je ulaganje u nekretninu kojoj će vrijednost rasti i više od postojeće.
Poduzetnici i poduzetnice, dobro razmislite kuda s novcem iz čarapa i madraca, došlo je vrijeme kada materijalnu imovinu valja pretvoriti u nematerijalnu!
