Brojne generacije cerničkih, ali i novogradiških mališana, zasigurno će pamtiti odgojiteljicu, njihovu tetu Gordanu Vuk.
41 godinu radila je s mališanima, bdjela nad svakim njihovim pokretom, novim podvigom, radovala se s njima, odgajala ih, surađivala s roditeljima…
Za cernički vrtić „Matija Gubec” posebno je bila vezana jer tamo radi od 1987. godine.
A sve je počelo 9. rujna 1980. godine kada je teta Gordana počela raditi u novogradiškom vrtiću „Maslačak”:
– To vam je tako, najprije sam išla raditi po zamjenama, „čepila rupe”, a nakon određenog vremena dobila i stalno radno mjesto u Dječjem vrtiću „Matija Gubec” u Cerniku. Moja je velika želja bila upisati Pedagošku akademiju, stoga sam, nakon završene Gimnazije u Novoj Gradiški, odlučila se na taj korak i upisala akademiju. Upisala i uspjela. Posao je to koji sam izabrala, koji me ispunjavao svih ovih godina i zbog toga sam sretna. Sretna zbog djece koju sam odgojila, svakoga kome sam pomogla.
Pamtim li svu djecu koju sam odgajala?! Pa kako ih ne pamtila, drago mi je kada ih sretnem, kada mi se jave, kad vidim da su od njih postali ljudi. Sve su to lijepa iskustva, lijepi dani ispunjeni radošću, djeci sam nastojala pružiti maksimum. Sjećam se svih naših dogodovština, lijepih izleta, branja kukuruza, berbe grožđa, sijanja žita… Kupali smo se u potoku, vodili djecu na zimovanje na Strmac, na bazene, izlete u Zagreb, Osijek. Sudjelovali na nizu Festivala dječjih vrtića, osvajali nagrade… Ma, cijeli moj radni vijek jedno je nezaboravno iskustvo, na kraju svega ostala sam bogatija za niz prijateljstva, niz novih ljudi, kontakata…
Odlazim u mirovinu sretna i zahvalna svim mojim kolegama, roditeljima, djeci, oplemenili su moj život na najljepši način, a ja se nadam da ću im ostati u dobrom sjećanju – skromno kaže samozatajna teta Gordana.
