Prvi puta nakon proglašenja Svjetskog dana svjesnosti o autizmu 2008. godine, nećemo ga obilježiti kao svake godine na gradskim trgovima, raznim događanjima i puštanjem plavih balona. Ostati ćemo u svojim kućama i svima poručiti da učine isto kako bismo zaustavili ovaj virus i što prije se vratili normalnom životu.
Svaku od proteklih 12 godina približavanje Svjetskog dana svjesnosti o autizmu, 2. travnja, pratila bi intenzivna komunikacija s tijelima lokalne i državne uprave, razgovor s novinarima, razmjena ideja s roditeljima, puno prijeđenih kilometara diljem Hrvatske. Bili bi na ulicama, pred kamerama, sa ispisanim porukama koji ukazuju na probleme, još jednom bi tražili da osobe s autizmom imaju pravo na ono što je svima «normalno». Ponavljali bi da sustavu nedostaje podrške, da ne postoji dijagnostika, da još uvijek čekamo novi Centar za autizam u Zagrebu te ukazali na nepostojanje sustava rane intervencije. Sve to bi zaključili pričom kako su osobe s autizmom i njihove obitelji sami u našem društvu, marginalizirani, izolirani, prepušteni sami sebi, bez pravih informacija.
U ovom trenutku kada nam je svima ograničeno ono što smatramo «normalnim», kada smo u izolaciji, razdvojeni od svojih obitelji, prijatelja, kolega, možemo izvući poruke iz situacije oko nas. Ove godine nismo na trgovima ali svi vi ste puno bliže našoj rutini, onome što proživljavamo cijelu godinu. U svojim domovima, izbjegavajući velike gužve, grčevito se držeći rutina, sramežljivo hodajući u dućan, skrivajući se iza maski uz vrlo rijetko druženje s prijateljima.
Ono što Vas molimo, kada izađemo iz ove karantene, kada se maknu preporuke, dnevne restrikcije i svi izađete vani – nemojte zaboraviti nas koje autizam drži u vlastitoj izolaciji i ograničava u životu.
Kada s Vama krenemo u pretrpane tramvaje, usred gužve, s malo zraka i puno podražaja za naše osjete, nemojte nas poprijeko gledati, okretati glavu, misliti da smo neodgojeni ili nam prijetiti.
Kada se otvore opet svi dućani i veliki centri prepoznajte da i mi volimo ići među ljude, samo nam je ponekad jednostavno previše podnijeti toliko zvukova, svjetla, gužvu i teško nam je nositi se s time.
Kada Vi krenete u vrtiće i škole, razveselite se prijateljima, pomognite nam da i mi pronađemo svoju školu, svoje društvo, dobijemo pomoć i podršku kako bi usvojili znanje i stekli prijatelje.
Kada krenete opet na svoja radna mjesta, sjetite se da bi i mi voljeli raditi jednoga dana. Nemojte nas odbaciti zbog jednog papira ili vlastitog neznanja.
Kada se nakon druženja s prijateljima vratite u svoj dom sjetite se da i mi želimo dom. Neki od nas vole naše stambene zajednice, neki bi voljeli izaći iz starih zgrada Centra za autizam diljem Hrvatske, a neki ostati sa svojim roditeljima – kada bi samo netko pomogao već ostarjelim ili bolesnim roditeljima.
Ministri naši, iz svih resora, kada ova kriza prođe te se napokon pošteno naspavate i odmorite, sjetite se koliko smo Vam puta ponovili da nam je potrebna međuresorna suradnja te kvalitetna, sustavna rješenja. Pokazali ste da možete i znate u ovom teškom vremenu borbe s pandemijom, nastavite tako i dalje kad virus bude pobijeđen.
Foto: s jednog od obilježavanja Svjetskog dana svjesnosti o autizmu u Novoj Gradiški
