Na kraju godine svi prave završne bilance. Time se posebno bave mediji te korisnicima svojih usluga nude informacije o naj… pojavama i/ili naj… ljudima. Slijedom navada velikih, SBplus obznanjuje ‘svoju’ naj pojavu i naj čovjeka o kojima smo pisali i tijekom 2013. godine. Prema svim poslovnim, političkim, moralnim i drugim parametrima, naj pojava je politički sponzoriran kriminal, a bivši novogradiški gradonačelnik i aktualni saborski zastupnik SDP-a, Josip Vuković, apsolutni je šampion u borbi za titulu bad boy Brodsko-posavske županije.
Iz ‘vezanih članaka’ vidljivo je o kojim smo temama – nakon i vlastitog istraživanja – najčešće ekskluzivno pisali te na koji način smo, na pojave i ljude, upozoravali ‘nadležne’ čelnike političke i pravosudne provenijencije.
Unatoč činjenici da su većina opserviranih, svojim ponašanjem, demonstrirali kako pravosudno pripadaju posebnom ‘stališu’ – narod bi kazao ‘nedodirljivima’ – Sbplus nije gubio energiju, ni posustajao u objavljivanju prikupljenih kompromitirajućih podataka o vodećim ljudima iz politike Brodsko-posavske županije.
To što, na primjer, župan Danijel Marušić i njegov zamjenik Davor Vlaović, za sad, nisu snosili konzekvence zbog zloporabe položaja i ovlasti – jer su na drzak i bezobrazan način osiguravali uvjete za rad kriminalaca; na suspektan način koristili službena vozila; dodatno obračunavali putne troškove; sami sebi dodijelili stipendije; netransparentno trošili sredstva reprezentacije… – ne znači kako odgovarati neće.
Uobičajene svinjarije su kamilica za Vukovića
Ako zanemarimo, valjda, apsolviranog Zdravka Sočkovića, Marušić, Vlaović i njima slični, kamilica su za aktualnog ovdašnjeg šampiona u zloporabama položaja i ovlasti koje provodi, ili je provodio, tijekom štetočinskog upravljanja imovinom i pravima zajednice, s primarnim ciljem zadovoljavanja osobnih materijalnih i statusnih potreba.
Josip Vuković, kojega nitko razuman, bez opipljivih razloga, podržavao ne bi u njegovim dugogodišnjim marifetlucima, paradigmatičan je simbol hrvatskog establišmenta nastalog političkim sponzoriranjem kriminala svih vrsta. Ovdašnja je to perjanica Partije koja se od HDZ-a sve manje razlikuje po metodama upravljanja društvenim procesima.
Iako smo šefove SDP-a i pravosudnih tijela, u više navrata (i) izravno, upozoravali na Vukovićevo ‘suspektno’ ponašanje te javno podastirali nepobitne dokaze, iz kojih je vidljivo kako se radi (i) o kriminalnim postupcima, reagiranja nije bilo. Dakle, oficijelno, Vukovićevi su postupci, mjere i radnje, politički i, zasad, pravosudno sponzorirani.
Distribuciju plina u Brodsko-posavskoj županiji, kao Core business, Vuković je razvio zahvaljujući nesankcioniranom varanju partnera i beskrupuloznom političkom sponzorstvu izraženom u ucjenama, prijevarama i lažima Zdravka Sočkovića, Danijela Marušića, Slavice Bešlić, Miroslava Jarića, Ivana Muse i drugih.
Lidere Partije kupio šarmom… ili?
Političku karijeru, iz 80-ih prošlog stoljeća, drug ‘Joso’ revitalizirao je na početku ovog milenija zahvaljujući promjeni SDP-ove programsko-kadrovske potke, po kojoj više nije važno tko i na kakvom programu se kandidira, nego kako je etabliran u liderskim krugovima stranke.
Iako su, za sada, nepoznati razlozi zbog kojih je generalni sekretar partije, Igor Dragovan, bezgranično naklonjen Vukoviću, ostat će upamćeno kako je on, i nakon vulgarno kriminalne kompromitacije SDP-a na razini države, poslovno i politički, ne samo preživio, nego i ojačao.
SDP-ovim biračima pete izborne jedinice Vuković je pljunuo je u lice, ne radeći ništa kao saborski zastupnik, a poslovnom moralom i ljudima iz pravosuđa nastavlja se sprdati, poslujući i dalje po metodama karakterističnim za političku mafiju.
Neviđen prezir prema pravosudnim tijelima
Nevjerojatno drska demonstracija pravosudne nedodirljivosti ovog Partijskog dinosaurusa manifestirana je njegovim najnovijim političko-poslovnim biserom, porijeklom iz ponajvećeg balkanskog rasadnika kriminala – Hrvatskih šuma.
Iako monopolistički šumari i drvna industrija, od pamtivijeka, na tržištu i izvan njega, vode žestok rat oko načina i količina prodaje trupaca pojedinim tvrtkama; premda etabliranim proizvođačima namještaja, furnira, parketa i drugih roba, život ovisi o količini kupljene sirovine; mada se u tom sektoru, u svim političkim sustavima i državama, koriste sva (i) dopuštena sredstva za zadovoljavanje individualnih i partikularnih interesa (uvijek na štetu države); bez obzira što nema apsolutno nikakvih uvjeta za rad; makar je bez ikakvih referenci i, posljedično tome, nitko i ništa u branši – kao partijskom drugu – osobni prijatelj Tihomira Jakovine i, zahvaljujući isključivo toj činjenici, aktualni SDP-ov direktor Hrvatskih šuma, Ivan Pavelić, dodijelio je Josipu Vukoviću pravo na kupnju 10 tisuća kubika (10.000 m3) hrastovih i drugih trupaca, mimo javnog natječaja.
Dakako, trupce nije dobio Vuković nego njegova tvrtka ‘Plin instalacije’ koja niti hoblić za obradu drva ima, a kamoli strojni park za (polu)finalnu proizvodnju, što je elementarni preduvjet za kupnju i jedne, a kamoli 10 tisuća kubika trupaca, vrijednih oko šest milijuna kuna.
Tako velika je to svinjarija da će, prođe li bez odgovarajuće stranačke i/ili pravosudne valorizacije, još jednom, nedvojbeno, demonstrirati kako između jučerašnjeg ‘kriminalnog’ HDZ-a i današnjeg ‘nevinog’ SDP-a nema apsolutno nikakvih razlika – ni u formalnom niti u sadržajnom načinu političkog djelovanja. Zbog toga, nužno je utvrditi – radi li se ovdje o čistom kriminalcu, ili o prljavom političaru.
Autor: Jerko Zovak
