Kako će ljudi koji su ga voljeli, koji su s njim surađivali, radili, odlazili na „radijske dane“, na „novinarske kotliće“, na „čašu s prijateljima“ prihvatiti činjenicu da Rajka više nema? Kako ćemo nekim mladim slušateljima radija objasniti da je Rajko znao „slagati“ glazbene blokove kao rijetko tko, tako da su sa svih strana stizale samo pohvale – od poznatih i nepoznatih – od svih koji su bili gosti u gradu ili su se samo vozili autocestom i „okrenuli“ frekvenciju 98,1. Volio je Rajko glazbu iznad svega. Na privatnoj fonoteci mnogi bi mu pozavidjeli, ali je puno toga donio i ostavio u radiju, uz uzrečicu:“Neka narod sluša“. Toliko je poznavao vječne melodije, ali ništa manje novije žanrove glazbe.
Za svoj rad realizatora programa i glazbenog urednika dobio je brojna priznanja, među njima više njih iz Hrvatske udruge radija i novina. Kao direktor radija, organizirao je sadržaje 40-e obljetnice ove medijske kuće, kada je ona bila domaćin brojnim programima, pa i Europskom natjecanju novinara u kuhanju „novinarskog gulaša“. Založio se za dolazak brojnih glazbenika u naš radio, kolega iz novinarske branše, jednostavno rečeno – sa svima je surađivao. Bio je čovjek velikog srca.
Uključio je radio u brojne humanitarne koncerte, a posebno onda kad je u pitanju bilo liječenje bolesne djece. Uvijek je pokušavao i uspijevao pronaći riječi utjehe za svakoga. Borio se za radio i u radiju ostao do kraja. Poslije operacije, svakodnevno je obilazio svoje radne kolege. Između kemoterapija, navraćao je k njima. Prije nekoliko dana još je dogovarao neke aktivnosti, međutim, bolest je bila jača. Pokušao ju je pobijediti upornošću, hrabrošću, dobrim raspoloženjem i sudjelovanjem u aktivnostima radija, ali smrt je bila neumoljiva. Otkinula je našeg kolegu od struke i posla koji je volio, od glazbe od koje se nije odvajao, od ljudi koje je volio, s kojima je dijelio i dobro i zlo.
Ode naš Rajko u „sjećanja“, zatvorivši zadnju stranicu svog ovozemaljskog života. Svima nama koji smo ga poznavali, uvijek će ostati u sjećanju. Svaka pjesma koja će nas podsjećati na njega, bit će prožeta tugom na više od 30 godina zajedničkog rada i stvaranja programa . Rajko Aleksić utkao je sebe u novogradiški radio. Zato će svima koji su ga voljeli i radili s njim, u radiju ostati jedna nedovršena pjesma, o velikom srcu, ugrađenom u „dobar radio za dobre ljude“.
Autor: RNG
