Na okruglom stolu su sudjelovali predstavnici spomenutih organizacija, Ministarstva obrazovanja, obrazovnih institucija, lokalnih i županijskih samouprava, GONG-a i drugih institucija, udruga i društava povezanih s pravima manjinskih zajednica i ljudskim pravima.
Razgovaralo se o primjerima dobre prakse i izazovima interkulturanog obrazovanja i obrazovanja nacionalnih manjina.
Ivana Milas iz Nansen Dialog Centra razjasnila je koja je važnost i dobit interkulturalnog obrazovanja te je predstavila ideju projekta “Nove škole” koja bi trebala biti model interkulturalnog obrazovanja gdje bi učenici učili o vlastitoj kulturi, ostalim kulturama uključujući i kulture manjina te kroz participativne metode i izlazak u zajednicu istraživali kulturnu raznolikost kao dio zajedničkog kulturnog bogatstva. Predstavljen je i projekt” Kulturne i duhovne baštine zavičaja” koji je razvio Nansen Dialog Centar kako bi učenicima omogućio da kroz izvanastavnu aktivnost uče o različitim kulturama koje su utjecale i dale doprinos njihovom zavičaju.
Martina Horvat iz GONG-a, predstavnica Inicijativa organizacija civilnog društva “GOOD” i “SVI MI – Za Hrvatsku svih nas” naglasila je da je interkulturalno učenje sastavnica i Programa za ljudska prava Vlade RH iz 1999. i građanskog odgoja i obrazovanja, ali u postojećim nastavnim planovima i programima nema dovoljno prilika za interkulturalno učenje, a osobito za učenje kroz izvanučioničku nastavu i izlazak u zajednicu. To potvrđuju i podaci istraživanja koji govore o sve većoj socijalnoj distanci mladih prema osobama drugih etničkih i nacionalnih pripadnosti, osobito prema Romima i Srbima, ali i nerazumijevanje ustavnog načela nacionalne ravnopravnosti (koje se pokazalo u istraživanju političke pismenosti mladih koji su proveli GONG i FPZG i prema kojem preko 40% ispitanih srednjoškolaca smatra da bi etnički Hrvati u Hrvatskoj trebali imati veća prava od ostalih). U takvom okruženju manjine nemaju podršku za učenje o vlastitoj kulturi, jeziku i pismu te se javljaju izazovi u provedbi modela obrazovanja manjina.
Nakon toga je prof. Marija Puškarić iz Srednje škole Pakrac opisala primjenu modela C u obrazovanju talijanske zajednice s mnoštvom primjera dobre prakse koja osobito uključuju izvanučioničku nastavu.
Analizu manjinskog obrazovanja u Hrvatskoj u pogledu srpske nacionalne manjine izložio je Nemanja Relić iz Srpskog demokratskog foruma. Naglasio je izazove u organiziranju C modela za čiju uspješniju organizaciju ne postoji dovoljna politička i sustavna podrška, a roditelji učenika srpske nacionalne manjine ponekad nisu dovoljno informirani o pravu na obrazovanje djece na vlastitom jeziku i pismu ili se boje stigmatizacije svoje djece u zajednici.
Nikola Ivanović iz Srpskog demokratskog foruma istaknuo je da je vrlo mali broj učenika srpske nacionalne manjine uključen u obrazovanja na vlastitom jeziku i pismu te da postoje ravnatelji koji pokazuju otpore prema organiziranju nastave na jeziku i pismu srpske nacionalne manjine.
Tanja Novotni Golubić, zamjenica župana Bjelovarsko-bilogorske županije, opisala je obrazovanje Čeha u njihovoj županiji s naglaskom na uspjehe i sve veći broj uključenih učenika.
Sudionici su nakon zanimljive rasprave zaključili da je neophodno uložiti sustavne napore u podršku pripadnicima manjina da se obrazuju na vlastitom jeziku i pismu:
– Škole treba poticati i podržavati da organiziraju obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina te sankcionirati kršenja
– Roditelje treba informirati o značaju ovog oblika obrazovanja, a učenicima osigurati nestigmatizirajuće okruženje i poticaj na uključivanje
– S političke razine Vlade RH, Hrvatskog sabora i predsjednika treba biti poslana jasna poruka o podrški manjinskom obrazovanju kroz brigu o osiguravanju uvjeta te kroz konkretno i simboličko izražavanje podrške (postavilo se pitanje zašto neki dužnosnik ne bi posjetio nastavu manjinskog jezika i pisma i proveo sat u razredu s učenicima učeći npr. ćirilicu?)
– Razina lokalne samouprave je jako važna u osiguravanju uvjeta, podrške i informacija o manjinskom obrazovanju.
Također, potrebno je osigurati uvjete za interkulturalno učenje u svim školama te sustavno i kvalitetno uvesti građanski odgoj i obrazovanje koji bi unutar interkulturalne dimenzije između ostalog i omogućio svim učenicima učenje o vlastitoj kulturi te o drugim kulturama, osobito o kulturama manjina koje su doprinijele zajedničkoj kulturi ove zemlje i to na uvažavajući način i kroz prepoznavanje njihovog doprinosa.
Autor: Nikola Knežević/Nikola Ivanović
