Slavonac Goran Cvenček prije devet godina napustio je Hrvatsku, a sada odlazi iz Irske, no ne kako bi se vratio u domovinu, već na još bolje plaćeni posao u Škotskoj

Što je nekada bila Njemačka, Hrvatima je danas Irska. Mjesto kamo se odlazi pobjeći od nezaposlenosti, ovrha, loših plaća, teških političkih tema, mjesto na kojem tisuće hrvatskih državljana pokušavaju pronaći novi, bolji život.

Među njima je i Slavonac Goran Cvenček, koji je Hrvatsku zamijenio Irskom prije čak pet godina. Po struci inženjer strojarstva, rodom iz Slavonskog Broda, u Zagrebu je imao svoju građevinsku tvrtku. No, prije devet godina odlučio je da mu je dosta prilika u domovini, pa je odlučio trbuhom za kruhom. Najprije je četiri godine proveo u kanadskom Montrealu, potom otišao za Irsku. Sada će ponosno reći kako je u ovih pet godina pomogao gotovo 500 sunarodnjaka da se snađu u Irskoj, a na povratak u Hrvatsku ni ne pomišlja.

Na Facebook grupi “Idemo u Irsku” objavio je tako status u kojem daje rezime svog petogodišnjeg boravka u Irsku, otkrivši kako je odlučio iseliti iz te zemlje.

“Ne, ni slučajno se ne vraćam u Hrvatsku, ne dao Bog većeg zla hahaha… Skupa sa sinom Danielom odlazim za Škotsku gdje smo dobili stalan radni odnos kao tehničari na vjetroelektranama. Dovoljno je samo reći da su uvjeti više nego fantasticni a oni koji me poznaju znaju da su ti uvjeti i provjereni. Od kompletnog plaćanja smještaja,vrhunske satnice i dnevnog dodatka od 31 euro za hranu, što kad se gleda ukupno na mene i sina cini skoro jednu tjednu minimalnu placu u Irskoj. Samo kroz taj dnevni dodatak”, objavio je Cvenček.

Kumovao s Milanom Bandićem

U Hrvatskoj je učinio sve što je mogao. Hrvatski je branitelj sa ratnim stažom od 1991. do 1995. Kao pripadnik 3. bojne Kobri iz Slav. Broda, obišao je bojišnice od Vukovara do Maslenica. Angažirao se, kaže, i u politici pa je bio predsjednik SDP-a u Okučanima, županijski vijećnik i 11. na listi za Sabor u V.izbornoj jedinici, još u vrijeme Ivice Račana, kojeg i danas cijeni. Čak se poznavao i sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem, koji mu je sinu Danielu bio krizmani kum, a kćeri Moniki krsni, pa ni to nije bilo dovoljno da se uspije u ovoj zemlji.

“Kako me je uhvatila recesija, a uhvatila me žestoko, morao sam kao i jako puno malih poduzeća staviti ključ u bravu. Otisnuo sam se u Kanadu gdje sam cijelo vrijeme radio, ali na crno. Mi Hrvati imamo pravo tamo biti 6 mjeseci, ali je teško do radne dozvole. Sestra mi tamo živi već 30 godina, pa mi sještaj nije bio problem, ali morao sam svakih šest mjeseci napuštati Kanadu. To sam napravio tako da sam izvadio petogodišnju vizu za SAD, a onda svakih pola godine odlazio u SAD i vraćao se u Kanadu. No, čitavo to vrijeme pratio sam kada će Hrvatska u Europsku Uniju jer sam odlučio da ću ja tog istog dana otići u Irsku”, prisjeća se Cvenček.

To je doista i napravio. Dok se u nas slavio ulazak u EU, Cvenček je slijetao u Dublin.

“Tada nije bilo naših ljudi da ti pomognu oko snalaženja. Rekao bih kao da sam bio prvi. Trebalo mi je mjesec dana da uopće saznam kako tamo moram izvaditi neki PPS broj. Tri mjeseca sam bio u hostelu, tražio posao u struci, ali nitko me nije htio primiti jer nisam imao nikakve irske reference. Morao sam sve iz početka. Javio sam se kompaniji i od vrata do vrata prodavao električnu energiju. Uspio sam probiti rekorde prodaje kompanije koja je imala preko 100 prodavača diljem Irske”, prisjeća se svojih prvih dana. Malo po malo, Cvenček je došao i do mjesta direktora u jednoj energetskoj kompaniji.

U Irskoj je i 150 hrvatskih dragovoljaca

“Dok sam bio direktor u ovim kompanijama, trudio sam pomoći na svaki način našim ljudima. Prije malo viš od godinu i po dana sam napravio akciju davanja kompanijske potvrde za dobivanje PPS-a i na taj nacin riješio 427 ljudi diljem Irske PPS broj. Ukupno preko ovih kompanija zaposlio 87 naših ljudi i rijesio im prvi posao u Irskoj. Neki su se zadržali kratko, neki duže, ali su dobili bar onu prvu odskočnu dasku. Bio sam cak u Gardi na ispitivanju, ali pošto od nikog nisam ostvario nikakvu materijalnu korist nije doslo ni do kriminalnog djela”, kaže Goran.

Danas je situacija puno drugačija, u Irskoj je puno, rekli bismo i previše Hrvata. Cvenček odlazi u Škotsku. No, kaže, u Irskoj ostavlja brojne prijatelje, među njima i – kako nam je rekao – čak 150 dragovoljaca Domovinskog rata koji “ponosno i vrijedno rade”.

Autor: Tomislav Kukec / Jutarnji list

Komentari
Prethodni članakVatrogastvo treba voljeti: Mladi Novogradiščani na vatrogasnim natjecanjima u Vrbju i Baćindolu / foto
Sljedeći članakPredstavljeni sadržaji 22. “Novogradiškog glazbenog ljeta”