Na današnji dan 1881. godine Nova Gradiška s okolicom ponovno pripojena Hrvatskoj, nakon što je bila u zasebnoj zoni Vojne krajine. Upravo i Vpjnoj krajini dugujemo začetak i postanak našeg lijepog grada!
Vojna krajina (njem. Militärgrenze) bila je naziv za militariziranu zonu u Habsburškoj Monarhiji na granici prema Osmanskom Carstvu. Njeni početci sežu u sredinu 15. stoljeća, kad je Matija Korvin počeo graditi obrambeni sustav protiv Osmanlija. Vojna krajina sastojala se od triju područja: Hrvatsko-slavonske, Banatske i Sedmogradske krajine.
Vojna krajina bila je pod direktnom vlasti Habsburgovaca, a hrvatski su poličitari bezuspješno tražili da se Hrvatsko-slavonska krajina vrati pod bansku nadležnost. Nezadovoljstvo krajišnika raslo je još od 1848. godine, kad je ukinuto kmetstvo, pa je položaj krajišnika oslabio u odnosu na seljake u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji.
Car je pokušao smiriti nezadovoljstvo proglašenjem Vojne krajine zasebnom krunskom zemljom Habsburške Monarhije 1849. godine, ali to nije pomoglo. Hrvatski sabor nastavio je zahtijevati sjedinjenje. Nakon prestanka osmanske opasnosti Krajina nije bila potrebna i potpuno je razvojačena 1873. godine, ali je austrijski car nije htio odmah sjediniti s Hrvatskom. Stoga je ban Ivan Mažuranić dao ostavku na mjesto bana 1880. godine, a već sljedeće godine na današnji dan car Franjo Josip I. donio je odluku o pripojenju Hrvatsko-slavonske vojne krajine civilnoj Hrvatskoj.
Novi ban Ladislav Pejačević preuzeo je upravu nad Krajinom 1. kolovoza 1881. godine.
