Slavonija se voli na različite načine. Kad u kolu cikne snaša, kad grlo pusti baja, kad se zemlja raznježi od egeda i gajdi, kad tambura srca razgali, kad vino ubije bol, a pjesma izliječi dušu! Kad začujemo rič narodnu, ruvo i običaje, kad osluhnemo zvono pastirsko, omirišemo Peićevu crnicu, kad udahneom Kozarčeve šume, kad se zasladimo iz papučkih i krndijskih vinograda, kad čuvamo sjećanje na naše bake i blagoslov žita, kad krišom uhvatimo osmijeh majke za tkalačkim stanom, kad i danas očekujemo dadina kola i konje.

Jer, postoje oni rijetki među nama koji u sebi nose izrazitu, opipljivu  regionalnu notu, sve specifičnosti zavičaja, podneblja koje ih je kreiralo, a strast prema Slavoniji i baštini čuvaju duboko skrivenu u miomirisnim škrinjama. Uglavnom su to, prema definiciji, žene, majke i roditeljice, čuvarice zemlje i narodne riječi, čuvarice pjesme i ognjišta, Slavonke koje prema tradiciji oduvijek nose tri, ili čak sva četiri “ćoška” kuće.

Ivanka Grgić je jedna od takvih žena, žena na kojima počiva budućnost Slavonije i Šokadije.

Ivanka Grgić je i žena koju su 2010. na nacionalnom izboru u Pazinu prepoznali i proglasili Najuzornijom seoskom ženom. Po mnogočemu jedinstvena, Ivanka Grgić je i žena koja vlastitim primjerom, izrazitom lokal-patriotskom notom, osjećajem za selo i tradiciju, po mogočemu  može biti uzor brojnim djevojkama i djevojčicama. Jer, ona je dokazala kako se i iz sela može uspjeti, a tradiciju i običaje učiniti istinskim brendom koji prepoznaju i Japanke i Amerikanke. Zahvaljujući ženi koju predstavljamo Slavonija i svi njeni rasuti  biseri ponovno su skupljeni u Udrugu žena Brđani, udrugu koja od 2008.godine uspješno radi na opkupljanju i kvalitetnom organiziranju života žene na selu. Zahvaljujući Ivanki i njenim “curama” zaživjela je i “Jesen u Brđanima” jedinstvena manifestacija prepuna mirisa, okusa, boja i zvukova Slavonije.

Mlada, (rođena 1973. godine) uspješna, obrazovana (završen studij sanitarnog inženjerstva, trenutno na poslijediplomskom doktorskom studiju na Prehrambenom fakultetu u Osijeku), društveno, kulturno, politički aktivna, Ivanka Grgić, Brđanka i Slavonka, ruši predrasude i stereotipe, dokazujući kako su tradicija i vraćanje izvorištima ono što suvremenu, mladu ženu, itekako može učiniti sretnom.

A sve je počelo sasvim slučajno. Želeći aktivirati seoske žene, kreirati novu, poticajnu sredinu, ali i oživjeti prošlost, Ivanka je odlučila pokazati svima kako selo može biti centar zbivanja. I uspjela u svemu. Educirajući samu sebe, educirala je i brojne druge mještanke, ali im dala priliku da pokažu što uistinu mogu. Educirajući selo, educirala je i svijet, jer na njene  su se, i aktivnosti Udruge žena Brđani, vrlo brzo zakačile i žene dalekog, bijelog svijeta. I tako je, priča o Brđanima, mjestu koje je teško pronaći i na geografskoj karti,  otputovala do svih paralela i meridijana. Uz ulogu majke, supruge, predsjednice Udruge, Ivanka se vrlo brzo aktivirala i u Hrvatskom srcu, asocijaciji žena Hrvatske seljačke stranke, kao podpredsjednica, učeći i ostale članice kako je   čuvanje tradicije, put ka obnavljanju snage i  uloge žene u lokalnoj zajednici.

Spajajući izvorne ljudske i životne vrijednosti, ali i sve ono na čemu je Slavonija stasala, Ivanka je aktivnom društvenom i kulturnom životu, pridodala i političke aktivnosti, ne zaboravljajući kršćanske vrijednosti , ali i folklornu baštinu (aktivna u župnoj zajednici, članica liturgijske grupe, članica KUD-a Rešetari). Želeći javno pokazati što sve žene mogu, afirmirati njihovu snagu i sposobnosti, revitalizirati Slavoniju i učiniti je kolijevkom plodnosti i topline, shvaćajući kako novo vrijeme traži i nove, mlade, uspješne  ljude spremne  na  nove izazove, Ivanka Grgić odlučila se uhvatiti u koštac i s čarima politike, i okušati na predstojećim lokalnim izborima kao kandidatkinja  za načelnicu općine Rešetari. Kandidaturu su potvrdili odbor Općinske organizacije Hrvatske seljačke stranke, Županijska organizacija, a sa sjajnom kandidatkinjom upoznat je i predsjednik Branko Hrg .

Poznavajući ženu iz priče, ovo je tek početak. A onda će se Slavonija u Brđanima, ali i izvan njih, slaviti i kroz proljeća, ljeta i zime, a pisma i duša šokačka, usmenom predajom i pohvalama stići do svakog kutka planete. Jer, neke žene, potvrđuje to primjer Ivanke Grgić,  znaju kako se čuva prošlost, živi sadašnjost i planira budućnost. Takve su žene oduvijek u Slavoniji držale tri, pa i sva četiri ćoška kuće.Zbog njih je Slavonija i opstala.

 

Autor: Simonida Tarbuk

Komentari
Prethodni članakOdbrojavanje može početi!
Sljedeći članakOživljena Slavonija