Jučer, 14. srpnja, održana je osma sjednica Županijske skupštine kojom je predsjedao njezin predsjednik, Pero Ćosić (HDZ). Rutinska sesija, rutinski dnevni red, rutinske rasprave, rutinski zaključci, rutinski nastavak ničega. Dakle, u nepotrebnoj instituciji, nepotrebni vijećnici, vodili su nepotrebnu raspravu i donijeli niz nepotrebnih zaključaka. Bezmalo.
Kao i prethodne, sjednica bi prošla nezapaženo da tijekom aktualnog sata nije bilo jednog principijelnog i jednog suicidalnog vijećničkog pitanja.
Vijećnik Mijo Kladarić (SDP), svoje pitanje postavljeno na 4. sjednici Županijske skupštine, četvrti put uzastopno, ponovio je i na osmoj sjednici. Kako je to učinio poslušajte u audio prilogu, a mi parafraziramo njegovu suštinu: “Tijekom 2013. godine, proračunskim sredstvima plaćeno je 1.7 milijuna kuna za usluge promidžbe i informiranja. Kome, koliko i za što je plaćeno?”.
Sukladno pravilima struke, kad suspektnom političaru pitanje postavite jasno, on odgovara nejasno. Kad može. A može ako su pitači indolentni državni odvjetnici, ili korumpirani novinari i vijećnici, na primjer.
Kome, koliko i za što ste platili 1,7 milijuna kuna?
Međutim, kad principijelan čovjek pita – bio on odvjetnik, novinar ili vijećnik – onda političar, pored institucionalnih, poseže i za izvaninstitucionalnim metodama kako bi ozbiljnost pitanja ublažio, a odgovor na njega odgodio. Dok ne izmigolji iz situacije u kojoj netko traži čiste račune, kao da ne živi u Hrvatskoj.
Dakle, od 17. prosinca 2013. do 15. srpnja 2014. godine, ni župan Danijel Marušić (HDZ) ni pročelnik za financije i proračun Ivan Lukić HDZ, ne žele odgovoriti vijećniku Kladariću: kome, kliko i za što su platili 1,7 milijuna kuna.
Kome, koliko i za što, pitao je vijećnik Kladarić, a Marušić i Lukić sedam mjeseci odgovaraju kako su usluge plaćene s puno konta, s puno razdjela, s puno (pod)računa organizacijskih jedinica županijske Uprave… izmišljajući unedogled trice i kučine kakve ni Dostojevski svojim likovima ne bipripisao.
Četiri puta vijećnik ponavlja isto: kome koliko i za što, a oni njemu uporno odgovaraju: tko, kako i od kuda – što ih on, dakako, nije niti pitao. Baš vijećnika briga kako su ova dvojica šampiona, unutar kuće, zamagljivali troškove. Njega interesira kome, koliko i za što su transferirali 1,7 milijuna kuna.
Vijećnik traži popis tvrtki kojima je novac isplaćen te specifikaciju dotacija, odnosno računa za izvršene usluge, s njihovim cijenama. Ništa više i ništa manje. Hoće li neka od “institucija sustava” tražiti i neke druge informacije, vijećnika zasad nije briga.
Zabrinuta bivša dožupanica
Međutim, zabrinuta je Kladarićeva kolegica, štošta bivša a trenutno vijećnica, Ružica Vidaković(HSLS). Prividno, pridružujući se Kladariću u otkrivanju enigme “kome, koliko i za što” su plaćali njezine dugogodišnje kolege, Marušić, Davor Vlaović, Lukić i drugi, vijećnica Vidaković će, u stvari, pitati nešto sasvim drugo. Naime, nju troškovi ne interesiraju kao revnosnu vijećnicu, nego kao zabrinutu bivšu dožupanicu. Jer, godinama je i sama sudjelovala u financiranju nepotrebnih medijskih ‘proizvoda’, kako bi afirmirala (i) svoju nepotrebnu društvenu ulogu.
Bivša dožupanica, naime, pitanje nije postavila izvršnoj vlasti: županu, dožupanu ili odgovornom pročelniku, nego predsjedniku Županijske skupštine, iako dobro zna kako pitanje može postaviti isključivo ‘izvršnoj vlasti’, a ne vijećnicima – što Pero Ćosić jeste.
Što je pitala vijećnica Vidaković?
Prema dostupnim medijskim izvješćima, vijećnica Vidaković je, na “pripremnom ročištu”, tijekom aktualnog sata sedme sjednice Županijske skupštine, upitala Peru Ćosića: “Je li istina da ste Vi suvlasnik SBTV-a?”. Kao i svi u sali, zatečen pitanjem Ćosić je potvrdio ono što i brodski vrapci na grani znaju: “Da, ja sam suvlasnik SBTV-a”.
Nakon što je 34 dana, usmenom predajom, čaršija širila vijest o neviđenoj hrabrosti poznate komunalne političarke, koja je Peru Ćosića raskrinkala kao suvlasnika SBTV-a, vijećnica Vidaković je, jučer, nastavila svoju borbu za čiste račune. Pod aktualnim satom, otvorila je pitanje mogućeg Ćosićevog sukoba interesa, jer županija sufinancira njegovu SBTV.
Iako bi netko mogao sarkastično primijetiti kako se ovdje zaista radi o hrabrosti, ali suicidalnoj, Vidakovićkino pitanje je dobrodošlo. Naime, zajednici i društvu sasvim je svejedno tko je Ćosićevom SBTV-u i drugim medijima plaćao usluge. Važno je da ispostavljeni računi nisu fiktivni, a donacije ilegalne. Građanima je sasvim svejedno tko je parazit, a tko viče: “Drž’te lopova”. Njima je važno da ‘institucije sustava’, konačno, počne koristiti sredstva protiv njih. Parazita.
Hoće li ‘tjerajući lisicu’ istjerati sebe?
Budući da je od izuzetne važnosti osvjetljavanje načina na koji župani, gradonačelnici i općinski načelnici troše sredstava poreznih obveznika, potpuno je irelevantno licemjerje bivše dožupanice i aktualne županijske vijećnice.
Naime, Ružica Vidaković pitanje nije postavila kao zabrinuta vijećnica nego kao ražalovana dožupanica. Svojim pitanjem ona nije demonstrirala opću zabrinutost za stanje u društvu, nego osobnu osvetu zbog izgubljenog statusa u njemu. Jer, voljom (i) Pere Ćosića, više nije nepotrebna dožupanica, sa svim prinadležnostima, nego tek nepotrebna vijećnica s brodsko-posavskih društveno-političkih margina. A to, zaista, jeste malo i u hrvatskim uvjetima.
Iako ne prva, sigurno bi to bila jedna od većih svinjarija kad bi Vidakovićkino kvazi pitanje – i u ‘institucijama sustava’ – zasjenilo ono koje sedam mjeseci postavlja vijećnik Kladarić: “Kome koliko i za što su transferirali 1,7 milijuna kuna?”, ili ono koje nešto duže postavlja SBplus: “Kad će biti procesuirano županovo korištenje službenog auta i javnog prijevoza – istovremeno – za dolazak na posao i odlazak s njega?”.
To što Pero Ćosić u apostrofiranim transakcijama nije odgovorna osoba, niti je u sukobu interesa, ne znači da svinjarija nije bilo. Dapače, upravo zbog toga da bi nerad, višestruko prekomjerno zapošljavnje, nenamjensko trošenje županijskih novaca i drugih dobara ostalo u mraku, financirano je upiranje medijskih reflektora na trivijalnosti i promociju onih koji su se tim trivijalnostima bavili. Kao na promjer svojevremena Sočkovićeva pobočnica, a Marušićeva zamjenica, Ružica Vidaković.
Nasrćući na dignitet Pere Ćosića, neki, od njega i stranke odmetnuti časnici županijske Uprave, posredstvom svoje dojučerašnje suradnice, “tjerajući lisicu” mogli bi istjerati sebe. Zahvaljujući i činjenici da Ćosić ne ovisi o političkim funkcijama, a Županijsko državno odvjetništvo o Stjepanu Haramusteku.
Autor: Jerko Zovak/sbplus.hr
