U Vukovaru je sve spremno kako bi obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. i 26. obljetnice stradanja toga grada u Domovinskom ratu danas prošlo u najboljem redu i s dužnim pijetetom prema žrtvama agresije bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi 1991. godine, piše Dnevnik.hr
Centar za suočavanje s prošlošću Documenta uoči prošlogodišnje, 25. obljetnice pada i zločina u Vukovaru i Škabrnji objavio je detaljno izvješće o ratnim zločinima na vukovarskom području.
“Dana 18. studenoga 1991. padom potpuno uništenog Vukovara okončana je tromjesečna opsada i granatiranje grada od strane Jugoslavenske narodne armije (JNA) i srpskih paravojnih snaga, tijekom koje je na Vukovar palo više od 6,5 milijuna granata. Tijekom ta tri mjeseca usmrćeno je više od tri tisuće civila i branitelja, među kojima i 86 djece. Nakon pada Vukovara stotine zarobljenih branitelja i civila prošlo je torture tijekom zarobljavanja i transporta, u prolaznim logorima te u logorima i zatvorima u Srbiji (Stajićevu, Begejcima, Sremskoj Mitrovici, Beogradu, Aleksincu i Nišu).
Tijekom posljednjih dana opsade dio civila i branitelja potražio je spas u vukovarskoj bolnici. No, nakon zauzimanja bolnice od strane JNA, major Šljivančanin je proveo trijažu nakon koje je 20. studenog 1991. godine izdvojeno 269 osoba od kojih samo desetak nije ubijeno. Odvedeni su na Poljoprivredno dobro Ovčara gdje su ih pripadnici TO i paravojnih srpskih snaga mučili te tijekom poslijepodneva i noći ubili. Iz masovne grobnice ekshumirano je i identificirano 200 osoba. Najmlađa žrtva smaknuća ranjenih i zarobljenih na Ovčari imala je 17, a najstarija 72 godine. Ubijene su i dvije žene, jedna od njih bila je u visokoj trudnoći”, ističu u Documenti.
Iz udruge podsjećaju kakoje prema podacima četvrtog izdanja knjige osoba nestalih na području Republike Hrvatske (svibanj 2015.), na području grada Vukovara registrirana ukupno 291 nestala osoba, dok se za njih 30 traže posmrtni ostaci.
“Najveći broj nestalih osoba zabilježen je upravo u periodu od 18. do 20. studenoga 1991., kada je u tri dana na području Vukovara nestalo 160 osoba. U istome razdoblju traga se i za još šest posmrtnih ostataka.Unatoč činjenici da su za pojedine zločine u okolici Vukovara provedene istrage, da su podignute optužnice, da su neki optuženici proglašeni krivima i osuđeni na dugogodišnje kazne zatvora, mnoga ubojstva hrvatskih, srpskih i drugih civila i hrvatskih branitelja, koja su se dogodila tijekom ljeta i jeseni 1991. godine, i dalje su neistražena i neprocesuira”, kažu u udruzi.
U nastavku pročitajte koliko je zločina u Vukuvaru procesuirano u Hrvatskoj, Srbiji te pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (podaci Documente iz studenog 2016. godine)
Procesuiranje zločina u Vukovaru u Republici Hrvatskoj
Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru je, počevši od 1991. godine pa do 31. prosinca 2014., pokrenulo kaznene postupke protiv 291 osobe, od čega je u tijeku prekid istrage u odnosu na 20 osumnjičenika, protiv 232 osobe je podignuta optužnica, 85 osoba je osuđeno, a protiv 53 postupak je nakon podignute optužnice još u tijeku.
Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, do studenoga 2015., pokrenulo je 897 kaznenih postupaka od koji se veliki broj odnosi na zločine počinjene u Vukovaru. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu naložilo je provođenje izvida prema nepoznatim počiniteljima za zločine u Vukovaru.
Veliki dio postupaka proveden je u odsutnosti počinitelja koji su i danas nedostupni pravosuđu RH-a, a u niz predmeta suđenja su u tijeku ili još nisu ni otpočela. Tijekom 2011. godine podignute su optužnice protiv odgovornih zapovjednih osoba za ratne zločine nad zarobljenicima koji su počinjeni u logorima i zatvorima u Srbiji.
Trenutno je za zločine počinjene u Vukovaru, pred Županijskim sudom u Osijeku, tek jedan kazneni postupak u tijeku.
Procesuiranje zločina u Vukovaru u Republici Srbiji
Tužiteljstvo za ratne zločine Republike Srbije podiglo je veći broj optužnica koje se odnose na zločine počinjene u Lovasu, Sotinu, Ovčari i Vukovaru. Na temelju podignutih optužnica vode se kazneni postupci pred Odjelom za ratne zločine Višeg suda u Beogradu.
Apelacijski (Žalbeni) sud u Beogradu ukinuo je osuđujuću presudu za zločine u Lovasu, donesenu 26. lipnja 2012. godine protiv četrnaestorice pripadnika paravojnih formacija i bivše JNA. Optužnica ih tereti da su u listopadu 1991. godine tijekom napada na Lovas, u improviziranim zatvorima te u drugim sporadičnim zločinima, lišili života 70 hrvatskih civila. Dio civila bio je natjeran u minsko polje i pri tom je poginulo njih 20 dok je 12 civila ozlijeđeno. U tijeku je ponovljeni postupak protiv 10 niže i srednje rangiranih pripadnika postrojbi koje su bile podređene zapovjedništvu JNA.
Fond za humanitarno pravo (FHP) je 02. studenoga 2016. podnio kaznenu prijavu Tužilaštvu za ratne zločine Republike Srbije za ratni zločin počinjen 1991. u Lovasu i to protiv bivšeg zapovjednika JNA Dušana Lončara, koji je naredio napad na selo Lovas i čišćenje sela od pripadnika Zbora narodne garde i Ministarstva unutrašnjih poslova RH, kao i civilnog stanovništva koje je «neprijateljski nastrojeno».
Pred Apelacijskim sudom u Beogradu u tijeku je suđenje protiv optuženih za likvidaciju 200 ranjenika, bolesnika i medicinskih radnika s Ovčare. Naime, sredinom prosinca 2013. Ustavni sud Srbije usvojio je ustavnu žalbu jednog od optuženika u predmetu Ovčara, Saše Radaka, osuđenog na 20 godina zatvora te je Apelacijskom sudu naloženo ponovno odlučivanje o žalbi optuženika. Navedena odluka Ustavnog suda Srbije ima pravni učinak i prema svim suoptuženicima, koji se u ponovljenom žalbenom postupku, kao i Saša Radak, brane sa slobode.
Pravosuđe u Srbiji djelomično je procesuiralo i zločin u Sotinu u odnosu na 16 ubijenih hrvatskih civila, počinjen u listopadu, studenom i prosincu 1991. godine. Dvojica optuženika nepravomoćno su proglašeni krivima i osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne. Tijekom 1991. godine u Sotinu je ubijeno 67 osoba a na popisu nestalih i danas se nalazi 17 mještana.
Procesuiranja zločina u Vukovaru pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ)
Na prostoru Vukovara i okolice počinjeni su brojni zločini poput ubojstava, deportacija, prisilnog premještanja, bezobzirnog razaranje stambenih, kulturnih i vjerskih objekata, pljačkanje javne i privatne imovine… Tužiteljstvo Haškog tribunala prikupilo je o počinjenim zločinima obilje dokaza na temelju kojih je pokrenuto šest kaznenih postupaka protiv devetoro optuženika (Mrkšić, Šljivančanin, Radić, Milošević, Dokmanović, Simatović, Stanišić, Šešelj i Hadžić).
Zločini počinjeni na poljoprivrednom dobru “Ovčara” predmet su optužbe protiv čak sedmero optuženika protiv kojih je pokrenuto pet kaznenih postupaka. Jedan je okončan pravomoćnom osudom u odnosu na Mrkšića i Šljivančanina, postupci protiv Miloševića, Dokmanovića i Hadžića obustavljeni su zbog smrti optuženika dok je postupak protiv Šešelja u žalbenoj fazi, nakon oslobađajuće, prvostupanjske presude. Zločin na «Veleprometu» predmet je postupka protiv Šešelja koji je u tijeku.
Petorica okrivljenika (Milošević, Hadžić, Šešelj, Simatović i Stanišić) navode se u zasebnim optužnicama kao sudionici udruženog zločinačkog pothvata čiji je svrha bila stvaranje “Velike Srbije” nasilnim uklanjanjem većine nesrpskog stanovništava.
Kako počinitelji ratnih zločina na području Vukovara još uvijek nisu u potpunosti istraženi, ni kažnjeni, obitelji žrtava s pravom očekuju suradnju pravosudnih tijela u Hrvatskoj, Srbiji i MKSJ-u s ciljem kaznenog progona svih počinitelja. Obitelji nestalih osoba više od 24 godine čekaju informacije o sudbini njihovih nasilno odvedenih članova. Neki od njih ni nakon višekratnih sudjelovanja na identifikacijama, još uvijek nisu pronašli svoje najmilije. Stoga pozivamo na jačanje suradnje svih aktera u ovom procesu, te apeliramo na sve pojedince koji posjeduju informacije o nasilno odvedenim i usmrćenim osobama, da takve informacije dojave nadležnim državnim tijelima.
Upravo zahvaljujući aktivnostima pojedinih članova obitelji žrtava, primjerice u Sotinu, njihovim stalnim traganjem za tijelima žrtava, informacijama o mjestima zločina i pokopa, inzistiranjem na suradnji pravosuđa u istraživanju i procesuiranju zločina, došlo se do otkrivanja masovnih grobnica sa posmrtnim ostacima žrtava.
Škabrnja
Tog istog 18. studenoga 1991., na drugom kraju Hrvatske, počinjen je još jedan zločin. Jugoslavenska narodna armija pod zapovjedništvom Ratka Mladića, potpomognuta paravojnim jedinicama, probila je hrvatske obrambene položaje i ušla u selo Škabrnja. Krećući se od kuće do kuće, pripadnici srpskih snaga izdvajaju Hrvate, muče ih te pri tom ubijaju 43 civila i 15 branitelja. Sljedećeg dana srpske paravojne formacije uz pomoć JNA ulaze u susjedno selo Nadin, gdje ubijaju 14 hrvatskih civila.
Preživjeli seljani su protjerani, a njihova imovina zapaljena ili opljačkana. Pogubljenja onih koji nisu uspjeli pobjeći iz Škabrnje i okolice su nastavljena sve do veljače 1992. godine, a ukupno je do oslobođenja mjesta u VRA “Oluji” 1995. godine u Škabrnji ubijeno 86 osoba.
Zbog zločina u Škabrnji vođena su četiri kaznena postupaka pred Međunarodnim kaznenim tribunalom za bivšu Jugoslaviju pa je tako u odnosu na dvojicu optuženika donijeta osuđujuća presuda i to protiv Milana Babića, u svojstvu predsjednika tzv. Republike Srpske Krajine (RSK), koji je bio osuđen na 13 godina zatvora, te Milana Martića, u svojstvu Načelnika policije u Kninu, sekretara za unutarnjih poslova Samostalne autonomne oblasti Krajine (SAO Krajina), ministra obrane, ministra unutarnjih poslova SAO Krajine i RSK te konačno predsjednika RSK, koji izvršava kaznu u trajanju od 35 godina zatvora.
Ured tužiteljstva MKSJ teretio je zbog zločina u Škabrnji i Slobodana Miloševića, kao i Jovicu Stanišića i Franka Simatovića, bivše šefove Državne sigurnosti Srbije, protiv kojih će se, nakon odluke žalbenog vijeća, pred Mehanizmom za međunarodne kaznene sudove provesti ponovljeni postupak.
Ova odluka, u vezi Stanišića i Simatovića, osim što bi obiteljima žrtava mogla predstavljati oblik reparacije kroz kaznenu pravdu, važna je i zbog mogućnosti korigiranja porazne činjenice da nitko od pripadnika državnog vrha Srbije, uz izuzetak nižih zapovjednika JNA (Miodrag Jokić i Pavle Strugar / “Dubrovnik”, Mile Mrkšić i Veselin Šljivančanin / “Vukovarska bolnica”), nije osuđen za zločine počinjene na teritoriju RH.
Podsjećamo, prvostupanjskom presudom donesenom u svibnju 2013. godine, Stanišić i Simatović nepravomoćno su oslobođeni krivnje.
Pravosuđe Republike Hrvatske je do sada donijelo dvije osuđujuće (pravomoćne) presudu i to protiv 16 okrivljenika od kojih je dvoje bilo prisutno tijekom suđenja pred Županijskim sudom u Zadru.
Procesuiranje pred međunarodnim i nacionalnim sudovima za zločin u Škabrnji donio je samo djelomičnu pravdu žrtvama, jer zatvorske kazne izdržavaju samo 3 osuđene osobe, dok su ostali počinitelji i dalje nedostupni.
Izvor:Dnevnik.hr
