Vukovar danas ponovno dočekuje Hrvatsku. Umiven od rana s tragovima ožiljaka velikosrpske agresije, dočekuje ljude iz svih dijelova Hrvatske koji žele odati počast onima koji su dali ono najvrijednije – svoje živote. Koji se žele pokloniti gradu na čijem se pragu stvarala suverena i neovisna Republika Hrvatska.

26 godina je prošlo od tragedije, tuge i bola, ali gorka sjećanja i dalje ostaju. I dalje se kroz obnovljene zidove čuje vapaj za pomoć legendarnog Siniše Glavaševića.

18. studenoga 1991.

Hrvatski radio Vukovar, posljednji put za Kroniku dana – Siniša Glavašević,

…Slika Vukovara u 22. satu 87. dana ostat će svjedocima ovog vremena zauvijek u sjećanju. Avetinjski prizori nižu se do beskraja, miris palje­vine…

Nema razloga za čekanje s evakuacijom, jer su u Vu­kovaru ostali samo civili po skloništima.

Maratonski pregovori, koji su počeli još jučer i imali svoje uspone i padove, na radost petnaest tisuća preživjelih­ odraslih osoba i dvije tisuće djece, polako ulaze u svoju završnicu.

Europska mirovna misija nije ušla u grad, iako se to očekivalo, kivalo, ali sudeći po posljednjim telefonskim razgovorima s gospodinom Budišom, Granićem i Tu­som postoje realne mogućnosti da evakuacija uz pri sustvo mirovnjaka počne već sutra.

No, ne treba zaboraviti i na ranije pokušaje realiza­cije nekih dogovora, koji su nužno bili komplicirani­ji. Svi stoga sa strepnjom očekuju daljnji razvoj do­gađaja i nadaju se da će uskoro vidjeti konvoj.

Slika Vukovara u 22. satu 87. dana ostat će svjedocima ovog vremena zauvijek u sjećanju. Avetinjski prizori nižu se do beskraja, miris palje­vine. Pod nogama se osjećaju ostaci trupovlja, gradevin­skog materijala, stakla, ruševine i jeziva tišina.

Istovremeno, liječnici u vukovarskoj bolnici bore se s mnogim nedaćama. Od velikog broja ranjenika, od kojih je tri stotine težih i oko četiristo nešto pokret­nijlh, mnogih civila, koji su ovdje našli utočište, do strašnih rana kakve su snašle pet i pol mjesečnu bebu, koju je danas u poslijepodnevnim satima ope­rirao doktor Tomislav Vlahović. Od ostataka grana­te tom djetetu je veoma stradalo bedro i natkoljeni­ca. Slično se dogodilo i četiri i pol godišnjoj djevočici, kojoj je granata smrskala rame.

Još nedavno smo javljali o stradanju jedne buduće majke i njena nerođena djeteta. Breme takvih sluča­jeva civilizacija nije u stanju podnijeti. Plinska gan­grena, svi se ovdje nadaju, neće više nikad carevati medicinom.

A ovoga trenutka dobivam i podatke o završenim pregovorima. Konvoj kreće sutra u 10,00 sati, imat će kapacitet 600 pacijenata. Ići će relacijom: Vuko­varska bolnica, Priljevo, Lužac, Bogdanovci, Marin­ci, Zidine, Nuštar.

U civilnim skloništima naselja Borovo sutra će tako­der biti uspostavljen kontakt, gdje ima negdje oko dvije stotine ranjenika i također će biti priključeni evakuaciji stanovništva u sljedećim danima.

Nadamo se da je mukama po Vukovaru kraj.

Ovaj glas je bio realna slika horora kroz koji su prolazili žene, djeca, starci, civili i branitelji Vukovara svaki dan, sat, svaku minutu i sekundu.

U Bitci za Vukovar, koja je počela 25. kolovoza, a završila slomom obrane grada 18. studenoga 1991. godine, ubijene su 1.624, a ranjeno 1.219 osoba dok je nakon okupacije u srbijanske logore odvedeno oko 8.000 vukovarskih branitelja i civila, a iz potpuno razrušenog grada prognano je oko 22.000 Hrvata i nesrba. Ukupni je broj ubijenih u Vukovaru za vrijeme opsade i okupacije oko 4.000. Tijekom posljednjih dana opsade dio civila i branitelja potražio je spas u vukovarskoj bolnici. Još jedan poznati glas koji je dopirao iz hladnih zidova bolnice ulijevao je nadu unesrećenima. Doktorica Vesna Bosanac zajedno s osobljem Opće bolnice Vukovar riskirali su svoje zdravlje i život kako bi nesebično pomagali žrtvama bez obzira na nacionalnost i vjeru. Glas koji je u svoj ondašnjoj nesreći pozitivno djelovao na unesrećene.

Komentari