Kako je „Nikad dovoljno ispričana priča Vol 1.“ dobila puno vaše pažnje, večeras nastavljam pripovijedati.
Nakon svih godina čuđenja oko tehnike, jedna me još zanimljivost vratila u „stare dane“ (da se razumijemo ja ipak nisam stara), a to je isplata plaće u gotovini!
Znate li uopće da su se plaće isplaćivale u vrećicama bez ikakve obveze da igdje imate otvorene račune – mislim na one bankovne. Tada i u to vrijeme jednostavno nije bilo potrebe za tim.
Poslodavac dobije ukupni iznos plaće – lijepo je rasporedi za plaćanje, obično se to radilo u poštama i to bi bilo to.
Međutim, uvođenjem nacionalne valute i prodajom banaka stranim vlasnicima, pomalo su banke počele nagovarati građane da im je ipak isplativije dobiti plaću na bankovni račun – jer ipak tamo npr. klijent dobije čekove s kojima možeš plaćati robu ili usluge – na rate!
Nekako mi se čini da je od tada sve krenulo po zlu za naše građane (ruku na srce niti područje cijele bivše Juge – barem što se građana tiče – nije bolje prošlo).
No, vratimo se na „Nikad dovoljnu ispričanu priču“ – banke su svoje odavno dobile – dovele građane u dužničko ropstvo zajedno sa svima koji su vladali, vladaju…i uvjeravaju – „Pa to će Vam biti sjajno!“
Osim isplaćene plaće u gotovini – sam obračun plaće se malo pomalo mijenjao – a moram reći ovom prilikom da sam 1994. godine, pri završetku srednje škole, sama napisala svoj Maturski završni rad – Obračun dohotka ili plaće, naravno ocijenjeno s čistom peticom – jer nije niti bilo još knjiga za ekonomsku struku u novoj državi koja je iz socijalizma prešla u kapitalizam.
Međutim bila je jedna profesorica – zmaj, lav od žene (i sada je op.a.) – Ingrita, koja je iz jedne knjižurine, napisane na Engleskom jeziku, prenijela prva saznanja o Porezu na dodanu vrijednost ili o čuvenoj izreci – Ne trpajte sva jaja u jednu košaru.
Hvala Ingrita, znam da čitaš!
Uglavnom kroz godine u obračunima plaćama se najviše mijenjao osobni odbitak radnika i uzdržavanih članova obitelji. Nekako mi se čini da to ne bi bilo niti sada loše napraviti – ali neka nova reforma nas čeka, koliko čujem već od 01.01.2024..
Pa neka nam je sa srećom s njom.
Imam još mnoštvo svojih nikad dovoljno ispričanih priča, a došlo je vrijeme i za to!
