16. rujna 1991. iskoristivši maglu neprijatelj preko kanala Nova Sava postavlja ponton i forsirajući rijeku pokrecć veliku ofenzivu na selo Novi Varoš. Borbe za selo traju cijeli dan i iako branitelji neprijatelju nanose velike gubitke u tehnici i ljudstvu (uništeno 7 tenkova) neprijatelj ipak uspijeva ući u selo uvođenjem u borbu tenkove T – 84 za koje branitelji nisu imali protuoklopnih sredstava te su se morali trpeći i sami velike gubitke povući iz sela. Taj dan padaju i ostala mjesta Kosovac, Dubovac, Čovac, Gređani, Gornji Bogićevci.
A nakon 23 godine odana je počast svima onima koji su poginuli tih dana u Domovinskom ratu. Položeni su vijenci. zapaljene su svijeće i upriličena je molitva kdo spomenika poginulom hrvatskom branitelju Božidaru Glodiću, te kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima u Staroj Gradiški. Služena je i sveta misa zadušnica u crkvi sv. Mihaela Arkanđela u Staroj Gradiški.
“Tada sam bio zapovjednik satnije i ranjen sam na današnji dan upravo u Novom Varošu. Došli smo 4. rujna na ovo područje, organizirali obranu i držali Banjalučki korpus mjesec dana i više. “Tigrovi” su bili prva oružana formacija i dali su svoj obol za slobodu domovine na svim bojištima. Bili su na 14 pozicija u Republici Hrvatskoj i snage koje smo imali tada došle su ovdje organizirati obranu. U to vrijeme pored nas bila je samo temeljna policija i određeni dijelovi specijalne policije Požeško-slavonske i Brodsko-posavske županije. Dakle, mjesec dana smo držali obranu. Snage od 250 ljudi naspram dobro obučenog i opremljenog korpusa. Prvi njihov napad je bio 16. kolovoza koji smo uspješno zaustavili. 6. rujna su snage neprijatelja probile naš raspored i spojile se sa snagama u Okučanima da bi pripadnici 1. gardijske ponovno zaposjele ovo područje i držali državnu granicu, odnosno branili Zapadnu Slavoniju. Tog 16. rujna snage koje su nadirale preko Save koristeći sav potencijal na raspolaganju uspjeli su probiti obranu koju smo organizirali, nažalost uz veliki broj žrtava koje su pripadnici 1. gardijske brigade imali, kako tada, tako i nekoliko dana poslije tijekom izvlačenja i uspostave nove crte obrane. Već u listopadu 1991. godine 1. gardijska brigada se okuplja kod Novske, preuzima inicijativu i već tada zajedno sa snagama koje su bile na području Grubišnog polja i Bjelovara dajemo do znanja svima da će hrvatska vojska osloboditi svoje područje, pa smo već tada sve do sarajevskog primirja oslobodili veliki teritorij Republike Hrvatske”, prisjeća se ratnog puta umirovljeni brigadni general Tomo Medved, predsjednik Udruge ratnih veterana 1. gardijske brigade “Tigrovi”.
Kroz čitav Domovinski rat 1. gardijska brigada prednjači po ratnom putu, ali nažalost i po broju žrtava. 365 “Tigrova” je dalo život za Hrvatsku, šestorica se smatra nestalima, 1600 je njih ranjeno, od toga 27 je stopostotnih invalida, a više od 200 njih prošlo je srpske koncetracijske logore.
No, kako ističe general Medved, bojište u Novom Varošu je bilo jedno od prvih gdje su “Tigrovi” pokazali neprijatelju da namjera okupacije Hrvatske neće proći tako kako su zamislili. Srušena je ideja “Velike Srbije”, bilo je velikih žrtava, nije bilo oružanja i opreme da ih se potpuno zaustavi, ali 1995. godine pripadnici 1. gardijske brigade su sudjelovali u “Bljesku”, vratili se na svoj pobjedonosni put i oslobodili svoju domovinu.
Svečano i veličanstveno je bilo u utorak na području Općine Stara Gradiška, a sve je završilo utakmicom veterana Građanskog nogometnog kluba “Dinamo” iz Zagreba i veterana Zapadno-slavonskog ratišta. Utakmica je završila 1:1. Golove su postigli Škvorčević u 47. minuti za domaćine i Peternac u 80. minuti za goste iz Zagreba. Suci su bili Keser, Ivković i Perak, a delegat Slavko Kutlić. Za veterane Dinama nastupili su: Jozić, Gašpar, Lukačević, Poldrugač, Botunac, Peternac, Bogdanović, Marušić, Ćorić, Čavka, Arnautović i Deželić. Za ratne veterane Zapadno-slavonskog ratišta igrali su: Ćeliković, Zdunić, Sokić, Jakić, Matošević, Živković, Škvorčević, Vukšić, D. Sokić, Blažević, Orešić, Klarić, Pavišić, Jankavić i Franješević.
Autor: Nikola Knežević
