Bitka je završena porazom lokalnog Zbora narodne garde, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva. U bitki je poginulo između 2.900 i 3.600 ljudi.
Iako je bitka bila značajan i simbolički gubitak za Hrvatsku, koja nije povratila kontrolu nad gradom do 1998. godine, to je, također, bila pobjeda, koja je koštala JNA i pomogla da Hrvatska dobije međunarodnu potporu za svoju neovisnost. Budući da je široko štovana kao ključni trenutak u tijeku Domovinskog rata, to je pirova pobjeda Jugoslavenske narodne armije nad hrvatskim braniteljima Vukovara.
I ove godine brojni građani sudjelovat će u tradicionalnoj koloni sjećanja ‘križnim putem’ od vukovarske bolnice do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata. 328 Novogradiščana, a u organizaciji Radija Nova Gradiška i udruga proisteklih iz Domovinskog rata, također je krenulo put Vukovara kako bi odali počast žrtvama ovoga grada.
Bitka za Vukovar trajala je 87 dana, a obrana grada slomljena je nakon tromjesečne opsade pripadnika JNA i srpskih paravojnih postrojbi. Opkoljeni Vukovar branilo je više od 1.800 pripadnika ZNG-a i policije te dragovoljaca HOS-a, ustrojenih u 204. vukovarsku brigadu HV-a, među kojima je bilo 400 žena i 93 maloljetna branitelja.
Do sloma obrane grada, po podacima vukovarske bolnice, u srpskoj su agresiji na Vukovar poginula 1.624 hrvatska branitelja i civila, a procjenjuje se da je ranjeno više od 2.500 ljudi. U srpske koncentracijske logore odvedeno je više od 7.000 zarobljenih hrvatskih branitelja i civila. Iz grada je protjerano više od 22.000 Hrvata i drugih građana nesrpske nacionalnosti.
Na popisu zatočenih i nestalih osoba još uvijek se nalaze imena oko 300 hrvatskih branitelja i civila iz Vukovara.
I dan danas postoje razne polemike o tome zašto je “grad heroja” pao i da li se morao žrtvovati kako bi Hrvatska dobila priznanje. No, polemike prepuštamo povjesničarima. Ali ostalo je zapisano u brojnim novinarskim izvješćima pokojnog Siniše Glavaševića tijekom opsade Vukovara kako pomoć iz Zagreba svih tih najgorih dana u Vukovaru nije stizala. Prisjetimo se jednog njegovog izvješća u kojem kaže kako “35 tisuća Vukovara čeka milost i oprost od Zagreba za nešto za što nisu krivi”.
Tko je ustvari kriv za pad Vukovara, tko je kriv za smrt velikog broja Vukovaraca i hrvatskih branitelja i zašto je Vukovar pao ako se to moglo spriječiti? Možda je Vukovar trebao pasti? Sve su to pitanja na koja danas mnogi ne znaju odgovor. Jedno je sigurno, nije novinar hrvatskog radija Vukovar Siniša Glavašević, također jedan od brojnih ubijenih na Ovčari, u zadnjim satima opsade Vukovara bezrazložno u radijski eter odaslao tzv. “Optužnicu” koju je tada i Radio 101 pustio u svoj eter. Upravo ova “optužnica” puno toga govori o tadašnjem stanju u Vukovaru i razlozima pada “grada heroja”.
“Optužnica kojom optužujem Sabor Republike Hrvatske za sudjelovanje Hrvata u najvećem zločinu u povijesti nad hrvatskim narodom, za sudjelovanje u zločinu nad 15.000 Hrvata iz Vukovara. Optužujem vas gospodo, što ste dopustili da gladuju dok ste vi bili siti, zato što je vama bilo toplo, a njima hladno. Dok ste vi gasili žeđ pićem po vlastitom izboru u željenim količinama, njih ste osudili na jušnu žlicu vode. Gospodo sabornici, dane ste provodili u ukusnim domovima i isto takvim uredima, a Vukovarcima ste dodijelili vlažne i tamne podrume. Za vaše noći odabrali ste tople i meke pokrivače, njima ste prepustili mokre i smrdljive deke. Zar zaista mislite da su za to svi ovi ljudi dali svoj glas? Zašto ste naše bebe i našu djecu osudili na krastavost?
Da li su sve infekcije svijeta rezervirane za djecu Vukovara? Osuđujem vas, gospodo zastupnici, za sve njihove boli, za sav strah kojim su ispunjene dječje oči, za svaki prigušeni krik, za sve suze, isplakane i neisplakane. Osuđujem vas, gospodo sabornici, za svaku na živo odrezanu herojsku ruku, nogu, za svaku na živo izrezanu ranu i izvedenu operaciju. Osuđujem vas za sve boli gladnih i žednih ranjenika, za sav očaj i umor naših liječnika i ostalog medicinskog osoblja. Osuđujem vas za sve smrti koje su nastupile zbog nedostatka krvne plazme i adekvatnih lijekova. Osuđujem vas za sav očaj borca kada je shvatio da nema više čime napuniti svoje oružje. Osuđujem vas, gospodo sabornici, za trenutak iznenađenja kada su u Vukovar stigli nepobitni dokazi da Republika Hrvatska raspolaže ljudstvom i svim sredstvima potrebnim za proboj puta i obranu Vukovara, ali ista ne želi biti upotrijebljena, odnosno dostavljena zapovjedništvu Operativne grupe Vukovar-Vinkovci-Županja, a koju je zapovjedništvo zahtijevalo za izvršenje zadataka koji je postavljen pred njih.
Osuđujem vas, gospodo, za svu bol trenutka kada ja Vukovar shvatio da između vas, Hrvatskog sabora, Hrvatske vlade, predsjednika Republike Hrvatske i četnika nema nikakve razlike. Osuđujem vas, gospodo, za svu sramotu koju ste nanijeli hrvatskom narodu pokapajući ga. Hrvatski narod nije vas za ovo ovlastio i zato vas optužujem za izdaju. Optužujem vas, gospodo, zato jer ste stajali ispred svetinje hrvatskog naroda, ispred hrvatske trobojnice, a izdajnici si to nikada ne smiju dopustiti. Okaljali ste našu zastavu i zato vas optužujem. Optužujem vas zato što ste svojim izdajničkim ustima pjevali našu lijepu himnu koju su pjevali heroji Trpinjske ceste, heroji Lužca, heroji Mitnice, Sajmišta, Borova naselja, heroji Bogdanovaca. Heroji Vukovara pjevali su je dok su branili Vukovar u tijeku borbe, kad su sahranjivali raskomadane ostatke svojih prijatelja, pjevali su je dok su umirali.
Osuđujem vas, gospodo, jer si uzimate to pravo. Nedopustivo je da vi, pod čijim blagoslovom Vukovar umire, pjevate pjesmu ljudi koje ste osudili na mučeničku smrt. Optužujem vas za sudjelovanje u masakru nad stanovnicima i braniteljima Vukovara. Osuđujem vas, gospodo, za smrt Vukovara. Materijalni dokazi vaše nesumnjive krivice bit će dani na uvid hrvatskom narodu i cijeloj svjetskoj javnosti. Zavaravate se ako mislite da ćete vi prije doći do njih. Ne možete – garantiramo. Također garantiramo da ćete u budućnosti ući i ostati u povijesti kao izdajnici i zločinci i da ćete do kraja svog života lijegati i ustajati sa sjećanjem na Vukovar.”
Autor: Nikola Knežević
