Dani zimske idile obično izazivaju sjetu u čovjeku, izvlačeći iz njega i onaj najskriveniji djelić dobrote i dječje razigranosti te, posebice u vrijeme blagdana, sklonost darivanju i opraštanju. Ima i onih osamljenih, zaboravljenih, koje u to vrijeme uhvati osjećaj tuge, pa čak i depresije, težeći boravku u zatvorenom prostoru, izlazeći samo u nuždi i gubeći volju za bilo kakvim aktivnostima.
Promatrajući iz topline doma današnje zamahe vjetra i ljude koji se nužnoću svojih obveza na ekstremno niskim temperaturama nevoljko probijaju kroz snježne nanose, vjerojatno vam dođe da se začahurite u stanje inkubacije sve dok ne nastupi proljeće.
No, možda ne znate promatrati ljepotu zime. Zima je pokazala zube, rekli bi naši stari. Zar ti zubi nisu ono ukrasno inje koje svjetluca s krovova? Snježni pokrov trebao bi pružiti nezaboravan pogled na gradske vizure. Tiho tapkanje kroz snijeg trebalo bi priskrbiti užitak druženja sa samoćom.
Gledajući ove fotografije, poželimo prošetati ovim krajolicima, udahnuti duboko zrak u svoja pluća i osjećati se sretnim i slobodnim. Mir, tišina i blaženost koju osjetiš koračajaći po snijegom utrtim brdskim i šumskim putevima, donijet će Vam toliko željenu sreću koju u današnje vrijeme jako rijteko osjećamo. Neka vas ova fotogalerija podsjeti na istinsku ljepotu zime. Promatrajte zimu ljepšim očima.
Autor: Zorislav Knežević
