Jedna od najgorih kineskih kletvi kaže: “Da’ Bog da živio u zanimljivim vremenima!”. Čini se da su tu kletvu početkom 2012. bacili na cijeli svijet, pa je tako stigla i do ovog našeg malog kutka svemira. Ako ništa, ovo je zaista bila zanimljiva godina, pa bi bio grijeh ne napraviti rekapitulaciju iste i vidjeti što nas je to, uvjetno rečeno, zabavljalo proteklih 12 mjeseci.

Došli smo do kraja još jedne, po mnogima najgore, godine do sada. 2012. godinu ispraćamo s pomalo gorkim okusom u ustima, bez obzira na blagdansko potrošačko ludilo koje nas je zahvatilo u prosincu. Kako se kaže – jedna lasta ne čini proljeće, pa tako ni jedan veći šoping ne čini rast BDP-a (daj Bože da griješim). Najave za iduću godinu su još gore, ali kako sam ja ”klasa optimist” ne želim se prepuštati općoj depresiji, tako da očekujte ovakav uvod u tekst i krajem 2013.

Jedna od najgorih kineskih kletvi kaže: ”Da’ Bog da živio u zanimljivim vremenima!”. Čini se da su tu poruku početkom 2012. bacili na cijeli svijet, pa je tako stigla i do ovog našeg malog kutka svemira. Ako ništa, ovo je zaista bila zanimljiva godina, pa bi bio grijeh ne napraviti rekapitulaciju iste i vidjeti što nas je to, uvjetno rečeno, zabavljalo proteklih 12 mjeseci.

Povećanje PDV-a

S prvim danima Nove 2012. dočekalo nas je povećanje možda najomraženijeg poreza i to s 23 na 25 %. Premda smo se do sada navikli na novu stopu PDV-a, početkom godine ta je vijest odjeknula kao bomba medijskim prostorom. Unatoč povećanoj stopi poreza, te posljedično boljem punjenju proračuna, rezultati u obliku povećanja BDP-a ili životnog standarda ljudi su izostali. Kako god, i nova Vlada je pokazala da, očito u nedostatku boljeg rješenja zbog nemoći/neznanja ili nečeg trećeg, pribjegava lošem ”jokeru iz rukava”.

Ukidanje povlaštenih mirovina

Jedna od boljih vijesti ove godine dočekana s velikim odobravanjem javnosti (za razliku od većine drugih Vladinih odluka) bila je ukidanje povlaštenih mirovina saborskim zastupnicima te drugim visokim državnim dužnosnicima. Premda u ekonomskom smislu ova odluka nema veliki utjecaj, u onom demagoško-političkom znači puno. Nažalost i ovaj događaj obilježila su ”sedmorica veličanstvenih” saborskih zastupnika (V. Šeks, A. Lovrin, B. Grubišić, I. Roksandić, S. Milinković, F. Radin, D. Šoja), ali i osmi ”veličanstveni” Damir Kajin, koji su se umirovili na jedan dan kako bi pretekli donošenje zakona. Koliko god to umirovljenje bilo legitimno/legalno, moralno je diskutabilno do te mjere da se njihov postupak, ali i reakcije nakon što su mediji otkrili ovaj ”marifetluk”, jednostavno smatraju degutantnim.

 

Referendum o pristupanju EU

Prvi veći test nove Vlade bio je provođenje referenduma o pristupanju EU. Tjedne prije samog referenduma obilježila je proeuropska medijska kampanja koja je, pokazalo se, bila jedan od rijetkih konsenzusa među političkom elitom u ovoj godini. Unatoč anti-kampanji provođenom od strane političkih marginalaca, koja je, začudo, dobila priličan medijski prostor, Hrvati su 22. siječnja odlučili pristupiti Europskoj Uniji i to sa 66,27 % glasova ”za”,  a 33,13 % ”protiv”.  Podsjećam kako je ovo bio tek drugi referendum u povijesti samostalne Hrvatske, te pomalo cinično moramo primijetiti kako se institucija referenduma dosad koristila samo pri ustavno obveznom odlučivanju građana o pridruživanju ili napuštanju određene političke zajednice. Ako ćemo biti cinični do kraja, a sudeći po trenutnom stanju zajednice kojoj pristupamo, idući referendum nas očekuje kad budemo napuštali EU. Još jedna zanimljiva činjenica je da se referendum održao tek nakon potpisivanja Ugovora o pristupanju, što ga čini tek pukom formalnošću na našem europskom putu.

 

Blokada mljekara

U veljači je uslijedila prva ovogodišnja blokada mljekara, koja je ponovljena i u listopadu. Pred resornog ministra Tihomira Jakovinu mljekari su postavili razne uvjete, te istovremeno obustavili isporuku mlijeka, blokirali prometnice,  ali i prolijevali mlijeko – oni humaniji među njima ipak su ga dijelili sugrađanima. Unatoč maratonskim pregovorima oba puta su zahtjevi mljekara ostali djelomično neispunjeni iz prostog razloga jer dovoljno novca nema. Kako bi rekli Ameri, a u iščekivanju nove blokade, koja će zasigurno uslijediti i u novoj 2013. – za prolivenim mlijekom se ne plače.

 

Suđenje Sanaderu

2012. godina ostat će zapamćena po suđenjima bivšem premijeru Ivi Sanaderu, što je rijetka praksa u većini europskih zemalja, kamoli na Balkanu. Medijski najviše popraćeno suđenje, ono u slučajevima ”Ina-Mol” i ”Hypo” započeto je još 2011., a u međuvremenu održavalo se i suđenje u slučaju ”Fimi Medija” gdje je, podsjetimo, na optuženičkoj klupi i HDZ kao stranka, te su podignute optužnice u slučajevima ”HEP-Dioki”, ”Planinska” i ”HEP-TLM”.  U studenom ove godine dočekali smo prvu presudu, upravo za slučajeve primanja mita – 10 mil. Eura – kod prodaje INE i primanja mita – 3,6 mil. kn od Hypo banke, pa je stoga bivši premijer osuđen na jedinstvenu kaznu od 10 godina zatvora i vraćanje protupravno stečene imovine. Kako bi slučaj ”Hypo” prema ZKP-u dosad već trebao biti u zastari, USKOK je pri optužnici naveo kazneno djelo ratnog profiterstva koje ne zastarijeva, te je time Ivo Sanader postao prvi osuđeni ratni profiter. Razinu paradoksalnosti ove situacije, a svjesni raznih Kutli koji su ”operirali” 90-tih, procijenite sami.  Sudac Turudić je prilikom izricanja presude rekao kako je Sanader, citiram: ”Doista doprinijeo razočaranju ljudi u funkcioniranje sustava i stvaranju opće apatije i atmosfere bezizlaznosti.” Premda je dotični, i za vrijeme Sanadera, bio dio istog tog sustava.

 

Izbori u HDZ-u

”Kud Sanader, tu i HDZ” ili tako nekako. Nakon što su dotadašnju predsjednicu stranke, podsjećam, izabranu aklamacijom, okrivili za gubitak parlamentarnih izbora, u HDZ-u su odlučili provesti opće stranačke izbore za predsjednika stranke, Predsjedništvo i ostala upravna tijela. Unatoč prijedlozima o izbornom sustavu – jedan čovjek, jedan glas, izbori održani u svibnju su ipak koristili delegacijski izborni sustav. Najveći broj kandidata dosad, redom: J. Kosor, T. Karamarko, D. Milinović, D. Milošević, D. Prgomet i M. Kujundžić tijekom prvih par mjeseci 2012. uvjeravali su članove, ali i sveukupnu javnost kako su baš oni najbolji izbor za novog čelnika jedne od dviju najvećih stranaka. U tom uvjeravanju najbolji je bio, pokazalo se, Tomislav Karamarko, koji je kao novi predsjednik, umjesto planova okrenutih budućnosti, najavio povratak tuđmanizmu, ”državotvorstvu HDZ-a” (štogod to bilo) i političkim vrijednostima 90-tih. Iako predsjednik najveće oporbene stranke, kao čelnik oporbe se dosad nije naročito iskazao, jer je po svemu sudeći i dalje prezauzet konsolidacijom i pozicioniranjem HDZ-a na političkoj sceni. Koliko je u tome uspješan, govori podatak da je u prosincu ove godine HDZ zabilježio potporu od  19 % građana, a sam Karamarko 20 %. Prosudite sami.

 

Izmjene

U 2012. godini došlo je do izmjene i donošenja preko 100 zakona, a ovo su neki od najzanimljivijih. Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji donesen je, nakon niza prijepora i prijetnje Katoličke Crkve o prikupljanju potpisa za raspisivanje referenduma, u srpnju ove godine. Tim je zakonom liberaliziran ovaj postupak, te smo se ovom izmjenom približili europskoj praksi po tom pitanju. Zakon o javnim okupljanjima, koji je dugi niz godina bio jedan od većih uzročnika sukoba između vladajućih i građana, također je izmijenjen u srpnju, a tom je izmjenom omogućeno okupljanje (čitaj: prosvjedi) na Markovom trgu. Isti su ubrzo i uslijedili. Premda u ovoj godini nije bilo masovnih prosvjeda, zabilježen je veći broj pojedinačnih prosvjeda nezadovoljnih skupina građana – od radnika propalih tvornica, stažista, sindikata itd. U pregovorima koji su sa sindikatima trajali gotovo čitavu godinu došlo je do izmjena Kolektivnog ugovora, te su javnim službenicima ukinuti pojedini dodatci na plaću, božićnice, regresi i ostalo. Iz istog razloga u studenom je održan masovan štrajk u školskim ustanovama.

 

Nezaposlenost

Tema koja je obilježila cijelu godinu, a sudeći po najavama, obilježit će i iduću. Kraj prosinca dočekujemo s cca 360.000 nezaposlenih, što je neslavan rekord u proteklih 10 godina. Premda je Vlada pokušala smanjiti rast ovog broja raznim mjerama za zapošljavanje: javnim radovima, stručnim osposobljavanjem za 1.600 kn, potporama  poslodavcima, u navedenom nije uspjela. Tržište rada je u ovom momentu sporo, poslodavci zahtijevaju novu fleksibilizaciju radnog zakonodavstva, međutim osnovni problem leži u činjenici što radnih mjesta naprosto nema. Tvornice s dugogodišnjom tradicijom propadaju, građevinarstvo je na koljenima, a čak i trgovina bilježi pad. Bez sveopćeg investicijskog ciklusa koji bi trebao uslijediti nakon ulaska u EU, ovakva nam se statistika piše i dalje.

 

Ostavka Čačića

Gdje su investicije, tu je i Čačić. Ili je barem tako trebalo biti. Samozvani ”guru” investicijskog zamaha, prvi Potpredsjednik Vlade Radimir Čačić – prema nekima, i premijer iz sjene – bio je primoran, nakon pravomoćne odluke mađarskog suda o osuđivanju na zatvorsku kaznu od 22 mjeseca zbog izazivanja prometne nesreće, u studenom ove godine podnijeti ostavku na sve dužnosti u Vladi. Vijest o pravomoćnoj presudi zatekla ga je na povratku iz Katara, gdje je pokušao ugovoriti ulaganja. Što će s tim biti, ne znamo. Ostavkom je Čačić postao treći ministar koji je u prvih godinu dana odstupio s dužnosti, prije njega su to učinili Zlatko Komadina – navodno zbog zdravstvenog stanja – i Mirela Holy – navodno zbog ”slučaja mail”. Da li je to pokazatelj transparentnosti i demokratičnosti nove Vlade, ili nečeg drugog – ne bih procjenjivala.

 

Oslobađanje generala

Kako je ovo očigledno bila ”godina suđenja” tako je u listopadu stigla još jedna presuda, ovog puta Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu. Ista je postala jedna od rijetkih svijetlih točaka ove godine, te će 16. studeni ostati zapamćen u kolektivnoj memoriji kao dan sveopće euforije i optimizma. Žalbeno Vijeće ICTY oslobodilo je generale Gotovinu i Markača, te ih proglasilo nevinima po svim točkama optužnice. Time je simbolički, 16 godina nakon tehničkog kraja, završio Domovinski rat. Opipljivo jedinstvo hrvatskih građana tijekom dočeka generala zaista je probudilo nadu u neko bolje sutra, slijedeći riječi Ante Gotovine o okretanju budućnosti. Prozivanje generala Gotovine zbog izgovorenog dva tjedna kasnije od strane ultra desnih organizacija i pojedinaca, samo nas je, nažalost, podsjetilo na to gdje zapravo živimo.

 

Porezne reforme

Ministar financija Slavko Linić ove je godine zaista bio ”tražena roba” u medijima. Toliko da se stječe dojam da je jedino on stvarno radio svoj posao. Zadavši si smanjenje proračunskog deficita, suzbijanje nelikvidnosti, te crne i sive ekonomije kao cilj, ministar je imao mnogo posla. Onemogućavanje uplate plaća bez uplate doprinosa, objava registra poreznih dužnika (tzv. Stup srama) koja je – ako je vjerovati Poreznoj upravi – polučila rezultat, izmjene zakona i uvođenje fiskalizacije koje nas tek čeka, povećanje PDV-a, ali i njegovo smanjenje na određene proizvode, samo su neke od novina proizašlih iz Ministarstva financija. Linić je išao toliko daleko da je čak ”napao” poslodavce zbog neulaganja novih sredstava u poslovanje. Činjenice proizašle iz svega ovoga – proračunski deficit je smanjen, uglavnom nauštrb građana, nelikvidnost – još uvijek nije. Neke od mjera su se nažalost pokazale više kozmetičke, ali dugoročno smjer u kojem se ide nije toliko zastrašujući.

 

Pad rejtinga

Sredinom prosinca doživjeli smo još jedan udar na gospodarstvo.  Kreditne agencije koje u ovom neoliberalnom kapitalizmu praktički imaju moć određivanja sudbine svih država, srezale su hrvatski kreditni rejting na razinu ”smeća’‘. Nakon blage euforije početkom godine, kada je isti zadržan na prethodnoj razini, ovaj put su iz Vlade došle reakcije o izvanrednom stanju. Kreditni rejting, inače, utječe na cijenu novca; drugim riječima kamate na kredite će rasti, te će zaduživanje biti teže. To je svakako loša vijest. Međutim, ako ovo pogledamo s druge strane, zadržavanje razine kreditnog rejtinga ili povećavanje iste, bilo bi još gora. Ono što kreditne agencije, kao najveći promotori neoliberalnog sustava, traže je smanjenje državne potrošnje (način na koji se to ostvaruje: smanjenje plaća, rezanje broja zaposlenih, fleksibilizacija tržišta itd.), te što manje ”uplitanje” države u sustav tržišta; što bi za zemlju u tranziciji , (a to smo još uvijek) vjerojatno bilo pogubno.

 

Objava registra branitelja

U prosincu ove godine napokon je objavljen famozni registar branitelja. Popis više od 500 tisuća ljudi koji su branili Hrvatsku od agresora, svečano je, pred više uzvanika, u Muzeju suvremene umjetnosti objavio resorni ministar Predrag Matić Fred, i sam branitelj. Unatoč žestokom protivljenju nekih braniteljskih udruga – pitam se zašto, ovaj čin, kao jedno od rijetkih ispunjenih predizbornih obećanja, mogao bi dovesti do raščišćavanja naše bliže prošlosti, ili kako bi to slikovito nazvali – odvajanju kukolja od žita. Kojih, prema nekim procjenama, ima i do 100 tisuća. Previše kukolja za ovu malu zemlju.

 

Zdravstveni odgoj

Rasprava koja je započela u prosincu, a koja će  se zasigurno nastaviti i u 2013., između Vlade i Katoličke Crkve (potpomognute raznim udrugama, prvenstveno GROZD-om) zbog uvođenja zdravstvenog odgoja u škole obilježila je posljednje dane ove godine. Ono što je sporno u cijeloj priči je 4. modul zdravstvenog odgoja, kojem se Crkva izričito protivi, te svim sredstvima – od distribucije letaka u Konzumu i na kioscima Tiska do uvrštavanja ove teme u božićnu propovijed – pokušava spriječiti njegovo provođenje. S druge strane, ni resorni ministar Jovanović ne odustaje od svojih stavova, koje, čini se – na sreću ili nažalost, ovisno o tome kakav je vaš stav po tom pitanju – podržava većina profesora, djece i roditelja. Međutim, kojegod stajalište zauzeli, neosporna je činjenica da je Republika Hrvatska po Ustavu sekularna država, te da Katolička Crkva, unatoč potpisanom Ugovoru sa Svetom stolicom, nema zakonsko, a u ovakvim vremenima – i s ovakvim ponašanjem, moram dodati- ni moralno pravo miješati se u školske programe.

 

Dobre vijesti

Unatoč lošoj gospodarskoj godini, 2012. smo imali priliku i obradovati se ponekim vijestima. Tako je ove godine obznanjeno kako je Hrvatska vodeća zemlja u svijetu po broju doniranih organa i obavljenih transplantacija u odnosu na broj stanovnika, što dokazuje senzibiliziranost Hrvata na humano djelovanje. Također, obradovale su nas i dvije osvojene zlatne medalje na OI u Londonu- Sandre Perković i Giovannija Cernogorza. U ožujku je promotivni spot Hrvatske turističke zajednice ”Oda radosti” – ako niste pogledali, svakako to učinite – osvojio u Berlinu turističkog ”Oscara”. Općenito je turizam bio svijetla točka hrvatskog gospodarstva, s ostvarenim rekordnim prometom. Ne smijemo zaboraviti ni sve one humane ljude koji su u raznim akcijama pomagali udruge, pojedince, ustajali protiv nepravde, i pokazali da su unatoč lošim vremenima Hrvati zadržali visoku razinu solidarnosti i osjećaja brige za druge.

 

Da zaključimo: sudeći po svim ”crnjacima” koji su nas čekali sa stranica novina – od uzastopnih padova BDP-a, pada industrijske proizvodnje, pada potrošnje, kroničnog rasta nezaposlenosti – 2012. je bila godina koju je bolje što prije zaboraviti. Međutim, kao i sve ostalo, ljudi su ono što čini našu svakodnevnicu podnošljivom, ako ne i sretnom. U 2012. bilo je dovoljno onih koji su nas mogli nasmijati i vratiti nam vjeru u neko novo bolje sutra. Uz nadu da će zaista tako i biti, želimo vam sretnu 2013. godinu!  Kako bi rekla Scarlett o’Hara: ”Sutra je novi dan!”, mi imamo tu sreću da je kompletna Nova godina, i da sve možemo započeti bolje!

 

Autor: Nikolina Jureković

 

 

Komentari
Prethodni članak” U svijetu klasike” o novogodišnjem koncertu u Beču
Sljedeći članakDramatičan kraj prvog državnog prvenstva u Novoj Gradiški