Našoj čitalačkoj publici najpoznatija je po naslovima „Divlje godine“,“Ljubavni jadi mačka Joje“ i „Maturalac“ – dječji roman za koji je 1993. dobila nagradu “Mato Lovrak” za najbolji roman za mladež Branka Primorac. Sve škole (od osnovne do Fakulteta političkih znanosti) pohađala je i završila u Zagrebu. Radila je u zagrebačkoj redakciji Večernjeg lista radi kao novinarka i urednica kulture. Roman Maturalac uvršten je u popis lektire za sedmi razred. Susret je otvorila profesorica Biljana Dakić zaželjevši dobrodošlicu uvaženoj književnici te nazočnu djecu motivirala za sudjelovanje u razgovoru. Sa svojim su profesorima hrvatskog jezika i književnosti nazočili i učenici dviju gradskih osnovnih škola. Učenici su čitali dijelove romana Maturalac u kojem je autorica pisala o svim zgodama i nezgodama te anegdotama koje djeca doživljavaju na maturalnim putovanjima. Zanimljivost je da Branka Primorac nikada nije bila na maturalcu, razlog je privrženost njene majke koja joj nije dopustila takav odlazak smatrajući da će ti doživljaju naškoditi njenom razvoju kao djeteta. Odlazak joj nije uspio ni u gimnaziji, i to zbog tehničkih razloga koje je njena škola stavila kao prepreku. Sadržaj romana nastao je prema kazivanjima njenog sina Marija, razne dogodovštine preslika su i njenih vlastitih školskih dana, a najvažniji dodatak je i umjetnička mašta s kojom je oblikovala ovaj roman. Osvrnula se književnica i na status pisaca za djecu rekavši kako za njihova djela ne postoje književni kritičari, a što je najgore – kritičari takvoj vrsti ostvaraju dodaju i dozu trivijalnosti. Realnost bi trebala biti drukčija jer se kroz dječju književnost promoviraju univerzalne i svevremenske vrijednosti kao što su odnos dobra i zla, ukazivanje na socijalne i materijalne nejednakosti, a posebno je bitna činjenica kako se kroz dječju književnost pozitivno utječe na odgoj i formiranje mladih osoba.
Autor: Mario Trupinić
