Prema odluci Hrvatske biskupske konferencije, svake prve nedjelje u veljači obilježava se Dan života. Ove godine obilježava se 22. put za redom, a time se želi osvijestiti i potaknuti na zaštitu, poštovanje i njegu svakog života od začeća do prirodne smrti.
Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je na Dan života, u nedjelju, 5. veljače župu Kraljice Svete Krunice u Novoj Gradiški i u župnoj crkvi predvodio euharistijsko slavlje tijekom kojega je krstio Rafaela, peto dijete Ive i Andreje Banović, te Frana, treće dijete Tomislava i Martine Janković. Na početku misnog slavlja biskupa Antuna je pozdravio župnik Ivan Štivičić. Zahvalivši na riječima dobrodošlice biskup je rekao kako mu je posebno drago da na Dan života može biit u Novoj Gradiški na ovako znakovitom slavlju.
Istaknuo je da je »rođenje novog života najveći, Božji događaj na zemlji« i da zato rado dolazi izraziti zahvalnosti i poštovanje onim roditeljima koji su se još jedanput opredijelili za život. Pozdravio je obitelj Banović i obitelj Janković, koje su donijele djecu na krštenje, rekavši da je »u krštenju sam Isus Krist u krštenicima snagom Duha ostvaruje svoje djelo, zahvaća ih onom ljubavlju koja je pobijedila smrt, ugrađuje ih u svoj živi organizam Crkve i oni postaju njegovi«, a da »mi samo služimo tom Isusovu djelu«. Pozvao je nazočne da otvore »svoja srca za to Božje djelovanje među nama«.
U Homiliji polazeći od evanđeoskog ulomka u kojem Isus svojim učenicima govori da su sol zemlje i svjetlost svijeta, biskup Antun je naglasio da su sol i svjetlost obične stvarnosti našega svakodnevnog života, rekavši da netko od nazočnih može zato pomisliti kako bi nam u Hrvatskoj trebalo drugačije progovoriti, primjerice o gospodarskom stanju. Ustvrdio je da bi ipak valjalo poslušati Isusov izazov koji uvijek ima duboko značenje za naš život. »Muka je što mi puno pričamo o čovjeku, a ne pitamo se kako živimo čovjeka«, spomenuo je biskup, i nastavio da »puno pričamo o gospodarstvu, a ne pitamo što svatko od nas pridonosi da ono snažnije krene naprijed, nego uglavnom čekamo da ga netko drugi pokrene, a da se mi od tog okoristimo«. Kad Isus u današnjem evanđelju kaže »vi ste sol zemlje« i »vi ste svijetlost svijeta«, on to ne kaže samo učenicima koji su živjeli u njegovo vrijeme, nego svim svojim učenicima u svako vrijeme, rekao je biskup, podsjetivši nazočne da su i oni krštenjem postali Isusovim učenicima. »U svima nama koji smo kršteni Isus Krist je snagom svoga Duha ljubavi, jačega od smrti, upalio besmrtno svjetlo života, izvukao nas iz grobne tame i dodijelio nam sudbinu svoje pobjede nad smrću«, ustvrdio je biskup. Potaknuo je nazočne da to bude prva i najvažnija istina od koje će svakodnevno živjeti i kojom će vječno biti obilježeni. Govoreći o svjetlosti, ustvrdio je da je ona čudesna stvarnost u koju je Bog utisnuo svoju moć te je ona zbog toga moćnija od mraka. I kao što je svjetlost jača od mraka, tako je Gospodin naš Isus Krist jači od groba, zaključio je. Govoreći o čovjeku kršćaninu kojega je Isus Krist u krštenju učinio bićem svjetla, biskup je pozvao nazočne da budu to što jesu – svjetlost, i to najprije sebi samima, a onda i svojim bližnjima, onakvima kakvi jesu, onakvima kakvima ih je Bog stavio na njihov životni put. Upozorio je da, kad ljudi odbijaju jedni drugima biti svjetlost, da se onda događaju bračne rastave, da žive polovično u obitelji, a svoj posao obavljaju površno pa onda i njihov odnos s Bog ostaje negdje na pola. Potaknuo je nazočne da prestanu živjeti polovično, i da uz pomoć Božje milosti žive pravim i punim životom. Spomenuo je kako se od mlađih dana oduševljavao načelom: Ako već jesi čovjek, svećenik, bračni drug, član obitelji, djelatnik u gospodarstvu, politici, prosvjeti, kulturi – budu to što potpunije, jer u tom je tvoje ispunjenje, na tragu si sreće.
Osvrnuvši se na neke suvremene pojave, uglavnom kod mlađih ljudi, koji ne žele sklopiti brak i koji napuštaju Hrvatsku u potrazi za boljim životom u materijalnom pogledu, biskup je ustvrdio da na taj način neće postići sreću za kojom teže, jer naš život neće biti bolji kad budemo imali više materijalnih dobara, niti će biti bolji kad iz jednog mraka pobjegnemo u drugi, nego će kad se mi – unatoč tome što su u Hrvatskoj smanjene mogućnosti za stjecanje materijalnih dobara – odvažimo u njoj ostati i svijetliti svojom ljudskošću, poštenjem i vjernošću, kako u braku tako i u gospodarstvu. Izrazio je radost zbog obitelji Banović i Janković koje su se opredijelile za novi život – najveću vrijednost nakon Boga – i time posvjedočile svoje opredjeljenje za svjetlost, postavili svjetiljku svoga života na visoko mjesto, da svi vide, i hvale Oca našega nebeskoga. Govoreći o soli, koja s jedne strane hrani daje okus i ukusnost, a s druge strane je konzervira i čuva od kvarenja, čisti rane i čuva od bolesti, biskup je naglasio kako je ona simbol prave mjere i zdravog života, rekavši da kao što sol ozdravlja hranu, tako i uskrsli Krist ozdravlja naš život i oslobađa nas od smrti, da nas je učinio takvima u našem krštenju. Pozvao je nazočne da uz pomoć Kristove milosti jedni drugima budu sol koja ozdravlja i svijetlo koje prosvjetljuje, kako život u Hrvatskoj ne bi bio neukusan i mračan.
Na svršetku misnog slavlja biskup je zaželio roditeljima novokrštene djece da budu ponosni što su se prihvaćanjem brojne djece opredijelili za najbolju, Božju stranu, i uz to najbolju hrvatsku stranu koja pripravlja budućnost ovoj našoj zemlji. Kad su nazočni njegove riječi čestitke popratili pljeskom, biskup je rekao da u Hrvatskoj treba zapljeskati životu. Zahvalio je nazočnim župljanima za sve ono što predvođeni svojim župnikom nastoje činiti u svojoj župi. Zazvao je Božji blagoslov na njih, pozvavši ih da stalno nastoje biti ono što je Isusu rekao da jesu – sol zemlje i svjetlost svijeta – i u obitelji, i u Crkvi. Nakon misnog slavlja biskup Antun je primio članove obitelji Banović i Janković, zadržao se s njima u razgovoru, supružnicima je uručio novčani prilog, a djeci prigodne darove.
Svaki ljudski život je dar te se svaka osoba treba cijeniti i poštovati onakva kakva jest. Na današnji dan možemo razmisliti koliko cijenimo vlastiti i tuđi život te kako da što bolje i kvalitetnije živimo.
U tome nam može pomoći nesebična misionarka Majka Tereza koja je svoj život posvetila brizi za druge. Ona je za Svjetski dan života 1996. godine izrekla jednu od najljepših himni životu u kojoj nam objašnjava što je život i daje smjernice kako ga živjeti:
Život je dar Božji.
Život je prilika, iskoristi je.
Život je ljepota, divi se.
Život je blaženstvo, okusi ga.
Život je san, ostvari ga.
Život je izazov, prihvati ga.
Život je dužnost, obavi je.
Život je igra, igraj je.
Život je dragocjen, njeguj ga.
Život je bogatstvo, čuvaj ga.
Život je ljubav, uživaj je.
Život je tajna, otkrij je.
Život je obećanje, ispuni ga.
Život je tuga, nadvladaj je.
Život je pjesma, pjevaj je.
Život je borba, prihvati je.
Život je tragedija, suprotstavi se.
Život je pustolovina, usudi se.
Život je sreća, zasluži je.
Život je život, brani ga!
Izvor: http://www.pozeska-biskupija.com/
Foto: http://zupa-kraljicekrunice.hr/
no images were found
