Iako je najvažniji kršćanski blagdan zapravo Uskrs, Božić je u životima mnogih, vjerojatno zbog popularizacije, omiljeniji. Danas Božić slave i oni koji su kršćani i oni koji nisu jer je postao obiteljski blagdan, no nekada to i nije bilo tako. 

Sam Božić postao je dio tradicije. Ovaj važni vjerski blagdan posljednjih je desetljeća populariziran i komercijaliziran, pa su se, nažalost, zapostavile temeljne vrijednosti koje on predstavlja. Postalo je važno kićenje bora i kupovanje mnoštva darova, a ono što je doista bitno izgubilo se putem. Crkva je tek 1691. godine prihvatila 1. siječnja kao Novu godinu, a sve do tada početkom nove godine smatrao se 25. prosinca, dan Isusova rođenja.

Božić se počeo slaviti u Rimu u 4. stoljeću, a do danas nije jasno zašto je za to odabran baš 25. prosinca. Prema nekim teorijama, tada se, u većinski još poganskom Rimu, slavilo rođenje boga Sunca. Crkva je željela potisnuti taj poganski blagdan te su počeli slaviti rođenje Isusa Krista. Suprotno vjerovanju, Biblija ne navodi točan datum Isusova rođenja. Štoviše, većina povjesničara vjeruje da je rođen u proljeće što bi također imalo smisla u kontekstu nekih drugih detalja navedenih u Bibliji (pastiri koji čuvaju stoku). Međutim, u četvrtom stoljeću, kada je katolička crkva prepoznala Isusovo rođenje kao blagdan, papa Julije I. izabrao je 25. prosinca, a datum se poklapa s poganskim festivalom Saturnalije koji je poslužio kao model.

Dok je u prošlosti slavlje započinjalo 40 dana prije Božića, 11. studenog, te se taj period zvao ‘četrdeset dana svetog Martina’, danas to razdoblje traje tek četiri tjedna i naziva se došašćem ili adventom. Tada se izrađuje adventski vijenac, koji se plete od zimzelenih grančica, tako da nema početka ni kraja i predstavlja vječnost. Nekada su na adventskom vijencu stajale 24 svijeće, 4 velike crvene i 20 malih bijelih. Velike su se palile nedjeljom, a male svaki dan. Tako su svakodnevno bile podsjetnik vjernicima na duhovnu pripremu zbog dolaska Božića. Ukrašavaju se zimzelenim grančicama koje simboliziraju vječni život, jednako kao i sam vijenac, u obliku zatvorenog kruga.

Božićna tradicija razlikuje se od kulture do kulture. Finci na Božić posjećuju saune, Portugalci imaju gozbe za žive i mrtve, Grci “vjeruju” da zli duhovi “kallikantzeri” divljaju svih 12 dana Božića i darove ne razmjenjuju od prvog siječnja. Zbog zemljopisnog položaja, Novozelanđani i Australci Božić slave uz roštilj na plažama, a Španjolci održavaju najveću lutriju.

Treba imati na umu, iako su i Isusu poklone donijela tri kralja – Baltazar, Melkior i Gašpar to da se sam Božić ne bi trebao svoditi isključivo na kupovanje i darivanje poklona, već na slavljenje Isusova rođenja u društvu najbližih.

Foto: Internet

Izvor: Direktno

Komentari