Svaka je sredina, od kada je “svijeta i vjeka”, oduvijek ovisila o entuzijazmu pojedinaca koji su pokretali stvari s mrtve točke. Iako, naša sredina, na sreću, takvim ljudima, ne oskudijeva, na žalost, oni i njihove ideje, često nisu na vrijeme prepoznati i valorizirani na pravi način.Ipak, stvari se, polako, kreću s “mrtve točke”, prema onoj antičkoj “EPUR SI MOVE “

Na pitanje profesora Mladena Vidakovića,  ( znalca, genijalca, osobenjaka, ali i zaljubljenika i poznavatelja novogradiške povijesti) upućeno gimnazijalcima:”Tko je bio Maksimilijan Benković?, odgovori su bili, i više nego zanimljivi. Rastužuje činjenica, kako nitko nije bio ni blizu pravog odgovora. Još više rastužuje podatak, kako unatoč onom DR.ispred imena, niti zdravstvene službe ovog grada, 75.godina nakon smrti uglednog zavičajnika, Makismilijana Benkovića, još uvijek nisu učinile ništa.

 

Stoga, slijedi obavezni sat zavičajne povijesti.

Maksimilijan Benković je rođen u Cerniku davne 1890.godine, a umro 48.godina kasnije. Među novogradiščanima poznat kao Maksa, Benković je bio narodni liječnik, prosvjetitelj, književnik, esejist, putopisac,časnik, humanist i rodoljub, borac za ljudska i liječnička prava, učitelj narodnog zdravlja,predavač zdravstvenog odgoja i kulture, žrtva političke diktature, proganjan od režima, ali i čovjek koji nikada nije odustao od stavova za koje se borio.

 

Osim aktivnog zdravstvenog  angažmana, Maksimilijan Benković bio je i iznimno aktivan na kulturnom polju, bez njega ne bi bilo Hrvatskog društva “Graničar”, Hrvatskog sokola, osnivač je i prvi ravnatelj Doma narodnog zdravlja, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva “Napredak”, čovjek koji je izgradio prvo javno kupalište na Strmcu davne 1926.godine, organizator proslave  tisuću godina hrvatske državnosti, utemeljitelj trendova, ali i čovjek koji je u naš grad donio suvremenost u svakom smislu.

 

Upravo stoga, začuđuje kako stoljeće nakon njegove smrti, niti jedna do sadašnja lokalna vlast, ali ni kolege iz struke, medicinari, nisu učinili ništa, kako bi uspomena na dr.Makismilijana Benkovića bila prisutna, i kako bi gimnazijalci ovoga grada znali, bez razmišljanja, odgvoriti na pitanje s početka teksta.

 

Situacija se, na sreću mijenja i dr.Benković, naš Maksa, uskoro bi, mogao dobiti i bistu ispred prostora Doma zdravlja. Jedan od glavnih inicijatora je Benkovićev kolega, iako ne i suvremenik, još jedan sjajni zaljubljenik u grad, ali i čovjek koji je, oduvijek bio ispred svog vremena, dr.Dragoljub Kocić. Predsjednik organizacijskog odbora trebao bi biti dr.Marijan Radmilović, ravnatelj Doma zdravlja, u priču su se uključili i ravnatelj Opće bolnice Nova Gradiška, dr.Dražen Oršulić, ali i aktualni predsjednik Hrvatske seljačke stranke, dr. Zoran Jukić. Kako bi bista izlivena u bronci prema nekim procjenama mogla stajati i 30-ak tisuća kuna,  bilo bi sjajno, kada bi se, čitavoj povijesnoj-spomen priči pridružili i novogradiščani-donatori. Stoga, pročitajte ovaj tekst, i razmislite.

Zaslužuje li onaj koji nas je prije 70-ak godina učinio sredinom urbanijom nego li smo danas.,  mjesto s kojega će zauvijek  promatrati grad koji je volio?

Autor: Simonida Tarbuk

Komentari
Prethodni članakU proteklih sedam mjeseci pad kaznenih djela u odnosu na 2011.
Sljedeći članakOpćina Dragalić najbogatija u županiji s hladnokrvnjakom