Advent ili došašće označava razdoblje pripreme za blagdan Božića u crkvenoj liturgijskoj godini. Advent istovremeno označava početak crkvene godine. Tijekom Došašća na stolu se drži adventski vijenac s četiri svijeće, od kojih svaka predstavlja jednu nedjelju u periodu došašća. Danas smo zapalili prvu svijeću.
Kršćani četiri svijeće pale već više od 150 godina. Iako su mnogi zaboravili, svaka od njih ima svoje značenje. Prva svijeća je svijeća nade, druga svijeća, tj. nedjelja, je simbol mira, treća radosti, a četvrta ljubavi. Adventska priprava među vjernicima i u Crkvi započela je u 4. stoljeću na Istoku, a od 7. stoljeća ustaljena je i na Zapadu. Prva nedjelja došašća najbliža je blagdanu Andrije Apostola koji se slavi 30. studenoga. Kako uči Crkva, kroz vrijeme došašća vjernici se pripravljaju na osobni susret s Kristom kroz liturgijska slavlja, molitvu, pokoru i odricanja.
U zadnjih nekoliko godina, polako, kao „na mala vrata“ vratile su se, gotovo zaboravljene, mise zornice. Nekima bude sjećanja na djetinjstvo i mladost, neki ih sada prvi put susreću i bivaju osupnuti šarmom tog ranog ustajanja i sudjelovanja na misi još pod okriljem tame noći. Većinom počinju u šest sati, ponegdje u šest i trideset. Gotovo da su postale rijetke župe koje nemaju zornice, a isto tako gotovo njihov „sastavni dio“ je i „kratko ali slatko“ druženje župne zajednice nakon svake zornice uz topli čaj i kavu u župnoj dvorani. Tako te ranojutarnje mise koje imaju pokornički značaj, te dočekivanje zore novoga dana, postaju simbol Adventa koji dovodi do Božića kroz jednu posebno lijepu i dragu svakodnevnu gestu, druženje s Bogom i s ljudima. Svakako, posebnu draž zornicama daju i adventske pjesme.
I velike božićne ispovijedi, napose u nekim sredinama zadnjih nekoliko godina ponovno bivaju brojnije posjećene. One su najvažnije za radost Božića.
