Blagdan je Sveta tri kralja, Bogojavljenje i Vodokršće, a sveta tri kralja u kršćanskoj tradiciji, koja ih naziva Gašpar, Melkior i Baltazar, kraljevi su, ili mudraci, koji su se prema Evanđelju došli pokloniti Isusu Kristu nakon rođenja u Betlehemu. U hrvatskoj tradicijskoj kulturi Sveta tri kralja označavaju svršetak božićnoga vremena.
Za mudrace u tekstu Evanđelja stoji grčka riječ “magoi” koja ima različita značenja: mudraci, učenjaci, zvjezdočitači, magičari, itd, a najvjerojatnije potječu iz Perzije.
To su ljudi koji su umjeli odgonetati tajne iz predane ljudske mudrosti i vidjeti znakove u prirodi. Tražili su istinu o sebi i svemiru. Ostavljaju kuće i svoja dobra pa kreću na put i iz daleka dolaze u Betlehem.
U kršćanskoj tradiciji dvojica teologa iz trećega stoljeća Origen i Tertulijan pridonijeli su stvaranju današnje slike o “tri kralja”. Origenu se pripisuje da je tri dara simbolično protumačio: zlato upućuje na Isusovo kraljevsko dostojanstvo, tamjan na njegovo božanstvo, a smirna na njegovu smrt.
O blagdanu Sveta tri kralja
Sveta tri kralja u Dalmaciji nazivaju Vodokršća ili Vodokršće, a razlog tom pučkome imenu dolazi od toga što se dan uoči blagdana ili na samo Bogojavljenje u crkvi blagoslivlja voda koju nakon posvete vjernici nose kući.
U Slavoniji je nekada gospodar kućne zadruge određivao tko će od ukućana otići sa svetom vodom u polje, a tko blagu u štalu. U Gradskome muzeju u Požegi stoji zapis iz 1900. u kojemu se navodi da bi najstarija žena trebala škropiti bunar i vrt, reduša ili žena koja je radila sve kućevne poslove škropila je živad, svinjar je svetom vodom škropio svinje, konjušar konje, a jedan od ukućana polja, livade i gumno.
Od starih običaja koji su se njegovali na otocima i u priobalju na blagdan Tri kralja, primjerice, iz kuće se iznosila slama i pepeo panja badnjaka. Onda se pepeo badnjaka odnosi u vinograd i polje.
U Istri se čestitanje običavalo na Božić, na Svetoga Stjepana, Novu godinu ili na posljednji dan za čestitanje – blagdan Sveta tri kralja. Ujutro bi se okupili dječaci koji bi odlazili čestitati sumještanima i od njih su dobivali darove – govorilo se da će dobiti dobru ruku, obično orahe, jabuke ili lješnjake.
U Kastvu se koledava. Prema starom običaju, kraljevi Melkior, Baltazar i Gašpar – a to su posljednjih godina članovi muške klape “Kastav” – obilaze ne samo Kastavštinu nego i njezinu okolicu, gdje ih u svakom domu počaste crnim vinom te dobrom rukom, odnosno novcem, a oni im zauzvrat pjevaju prigodnu pjesmu.
