Drugi dan Božića, odnosno blagdan sv. Stjepana Prvomučenika, državni je praznik u Hrvatskoj i mnogim drugim državama, no znate li zašto ga slavimo?
Blagdan Svetog Stjepana Prvomučenika u katoličkoj Crkvi slavi se 26. prosinca. Sveti Stjepan, prvi kršćanski mučenik ili prvomučenik, bio je jedan od sedam đakona izabranih u počecima Crkve, prenosi laudato.
O njegovom se životu malo toga zna, no zbog svog otvorenog propovijedanja Isusovog nauka i pripadništva zajednici kršćanskih učenika oko 36. godine nakon Krista bio je osuđen za bogohuljenje te je kamenovan do smrti.
Danas je sveti Stjepan simbol oprosta i borbe protiv nepravde. Štuje ga se kao zaštitnika đakona, zidara, klesara, izrađivača lijesova i onih koji boluju od glavobolje.
U našim krajevima ovaj je blagdan poznat kao Štefanje te imendan slave Stjepani, Štefeki, Štefice, Stipe, Štefanije…
Na taj se dan slavi novi početak, a običaj je da se odlazi čestitati Božić rodbini, prijateljima i susjedima. Dakle, kao što je rođenje Kristovo, Božić, Isusov ovozemaljski rođendan, tako je Stjepanova smrt njegov nebeski rođendan. Time nam svetac Prvomučenik daje primjer i poticaj kako u životu živjeti, kako se nositi s neprijateljima i za koga se i za koje se ideale u ovom životu žrtvovati.
Do kraja svoga života slijedio je i živio za Isusovu riječ, isticao se u čistoći duha i darežljivosti. Umro je za svoju vjeru i ljubav nebesku, a posljednje riječi koje je izrekao prije svoje smrti dočaravaju veličinu njegova duha: ‘Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!’
Na početku je većina obraćenika bila palestinskog podrijetla, ali kako su Židovi bili raštrkani po Maloj Aziji i istočnoj Europi, Evanđelje se širilo po svim krajevima gdje se govorilo grčki. Najugledniji i najenergičniji između njih bio je Stjepan. Tek što je počeo djelovati, istaknuo se u revnosti i čudesima koja je Duh Sveti činio preko njega. On je navukao na sebe mržnju starih Židova zbog plemenite i smione slobode kojom je naviještao Evanđelje u svakoj prigodi.
Foto: en.wikipedia.org
