Jeste li ih primijetili?
Po kiši i snijegu, suncu i visokim temperaturama svakoga jutra one su tu, na ulicama našeg grada. Čiste, plijeve, sade cvijeće, rade sve ono što je potrebno i što im se kaže. Zaposlene su na javnim radovima u Gradu Nova Gradiška, i kako kažu, to im puno znači.
– Sigurno je primanje ono što nam treba. Plaća nam je potrebna, živjeti se mora… Nažalost, naša sreća će potrajati samo do 15. studenog kada prestaju javni radovi, no zahvalne smo i zbog toga. Protekih šest mjeseci imale smo sigurno primanje i smisao života. Ništa nam nije teško, glavno da se radi. Biti nezaposlen i čekati kunu danas je najteže, posebice kada čovjek dođe u neke srednje godine kada svaki poslodavac traži uglavnom mlade ljude – pričaju.
Ljubici je ovo peti ciklus kako radi na javnim radovima, no proteklih 15 godina nema sigurnog zaposlenja i to je ono što je najviše muči. Nesigurnost, neizvjest, što donosi sutra…
Sin joj godinu dana radi u Njemačkoj, kćerka je ove godine radila “na sezoni”, a uskoro će i ona, kaže, potražiti sreću izvan granica Lijepe naše.
– Teško mi je zbog toga, svaki roditelj bi želio imati svoje dijete pored sebe. Gledati ih kako zasnivaju obitelj, rade, žive. No, situacija je sada takva, možda se nešto promijeni za nekoliko godina. Tamo su, ipak, veće plaće, posao se lakše nalazi, jedini je problem smještaj i jezik, no i to se riješi i nauči – kaže Ljubica.
Hoće li i ona za djecom?!
– Ne znam, zasada još razmišljam, no ako ne bude posla, možda se i ja odlučim – sa sjetom kaže.
no images were found
